Jedan dan u Beogradu

2

Jedan dan sunčan, prošle godine. Ljeto. Pretopli dani, ali još toplije nade u srcima mojih roditelja. Ja, bez očekivanja. Samo sretna što putujem, razlog manje bitan.

Babo vozi. Jedan komšija na suvozačevom mjestu, na mobitelu mu instaliran GPS. Da što prije stignemo. Mama i ja na zadnjem sjedištu.

Rano krećemo. Zrake izlazećeg sunca po nama se rasule. Odmaramo par puta do Beograda.

Brzo stižemo. Pronalazimo put do bolnice. Sveti vid. Nemam tremu. Isti scenario se već dogodio i u prošlosti, samo na drugom mjestu.

U čekaonici poznati osjećaj kojeg ne volim. Čekanje sa trunkom nade, iako riječi slutim i znam. Oči mi se zamagle i sada zbog očekivanja mojih roditelja. Svikla sam ja na sve ovo. Oni nisu i ne znam ikad hoće li…

Dok čekamo, izlazimo u obližnji kafić na kafu. Lijepo je. Sunčan dan pun ljudi.

Ubrzo dolazimo na red i mi. Sam pregled traje kratko, a i riječi koje dolaze, možda dosta puta izgovorene i prije, su kratke:

„Nažalost, mi ovdje ništa ne možemo uraditi“.

Sa smiješkom izlazim iz bolnice. Pa, samo je trunka razočarenja u meni. Samo zbog njih. Svojim pozitivnim stavom uspijevam otjerati i suze svoje majke.

Dolazi trenutak kojem se veselim. Idemo hodati po Beogradu. Ja sam među rijetkima sa hidžabom. Hodam ponosno. K'o u po Sarajeva.

Nailazimo pored knjižare. Pitam mamu je li to Laguna. Kaže da jeste. Odlučujem da ću u idućoj kupiti knjigu. Pa džeparac sam zbog toga i ponijela.

Nailazimo i pored druge. Pitam mamu je li to Vulkan, na što ona potvrdno odgovara. Znala sam!

Ulazimo i kupujem dvije knjige, popularne tog ljeta. U prvoj se priča o jednom čovjeku sa invaliditetom. Uvijek sam voljela takve knjige.

Sretnija ne mogu biti. Ako nema operacije, imaju knjige. Meni odlična zamjena. Samo mi bi žao što ubrzo krenusmo nazad. Drugi put ću tamo otići samo da obilazim. I da kupim još knjiga.

Dok ruke grijem o toplu šolju kafe ovoga jutra, sjetim se lijepih trenutaka iz prošlosti. Ovaj dan je jedan od njih. Ni sada ne osjećam ništa do radosti zbog putovanja. Pohranjena uspomena u mome srcu. Jedan od lijepih izleta sa mojim roditeljima. Radosno prepričavanje događaja sestri. Još jedan magnetić na frižideru, dvije nove knjige na polici. I ove riječi koje svjedoče. Sve te sitnice vrijede, više vrijede od onoga što nemam.

The Leaving of Liverpool by Maureen Lee (Book Review)

2

The Leaving of Liverpool
Maureen Lee
Read: March 13, 2016

I am at the end of yet another beautiful journey. This is not a life-changing novel, but it will warm your heart, make you smile, and teach you about true, unconditional love.

The novel is about two sisters, Mollie and Annemarie, whose lives start to change once they separate on the ship that was supposed to take them from Liverpool to New York, into a better future. They both experienced something terrible, and Mollie wants to take her sister somewhere where they will feel safe. Annemarie hasn't spoken a word since “that night”. Once Mollie stays in Liverpool, and quiet and beautiful Annemarie comes to New York, things start to change for both of them. Annemarie is taken by a stranger into his home, and Mollie, overcome with sadness for having no way to find her sister, tries to build herself a new life in another city. They both come from a small village in Ireland, where their brothers still live.

Even though these two main characters are the ones most mentioned, there are many other characters which you get to love, even though they may not be perfect. Levon Zarian is one of them. When remembering him, my eyes fill with tears because of his true love towards Annemarie. I loved the mention of so many children and their cute behavior, I loved the mention of cats and their care for them, I just enjoyed reading this so much. The only thing I didn't like was epilogue, because it was spoken about the character I did not like at all.

The book starts in the year 1925 and lasts all the way to the end of the Second World War. People celebrate on the streets because the war ended, but there may be some other reasons for celebration in one family. Even though you feel that the book will end happily, you want to move on and read these beautiful passages. I came across this book by chance, but I recommend it to everyone.

U ljubavi

3

Poželim da nekad
sklopiš oči,
pa da se ti i ja
sretnemo
i da me možeš
prepoznati.

Da bez pogleda
me vidiš
i bez dodira
osjetiš.

Da moje riječi
tvoj osmijeh pokažu,
a tišine da nam
bol otjeraju,
da sve oko nas
bude radost
jer, radovati se
znači biti zahvalan
Njemu.

Tako, jednaki
šetaćemo,
vodit ću te stazama znanim,
i shvatit ćeš
da tvoja ruka u mojoj
znači da vjerujem
svaki put
kad ti svoju dam.

Kada ponovo
svoje oči otvoriš,
shvatit ćeš snagu
koja je potrebna
meni da opstanem,
da vjerujem
drugima.

I kada te ponovo
uzmem pod ruku,
bit ćemo drugačiji,
ali ipak isti
u ljubavi.

Istina

2

Kao što pustih jesen
da kroz prozore ove uđe,
tako pustih i sebe i svoje misli
da se odmore
od one druge mene,
koju bi rijetko ko volio.

Ponekad, kao sada,
dopustim sebi da predahnem,
dopustim duši da upije
sve ove ljepote Božije,
i da zaboravim na sebe
i na sve što bi moglo da bude.

Konačno shvatih,
puno je potrebno da uspiješ,
ali još više da
i druge u tome pomogneš,
i tako se desi
da budeš na nekom mjestu,
zbog drugih, a ne zbog sebe.

Postoji neka sreća,
kad prihvatiš stvarnost,
suočiš se sa pravom sobom,
i ne žališ zbog ničega,
jer se u svemu krije istina
i pouka.

Sve što možeš promijeniti danas
nije tvoje stanje,
jer to samo On može,
a na tebi je
da istinu otkriješ
prije nego bude kasno,
i da sebe okreneš
ka onom što je ispravno.

Annie's Song by Catherine Anderson (Book Review)

1

Annie's Song
Catherine Anderson
Read: July 10, 2016

This is one of those books that I have been waiting for. It's not always easy to find such a piece, which make you smile and cry, laugh and shake, and bring a bunch of other different emotions at once. This is the book that I wasn't able to stop reading, and for which I stayed awake almost all night.
Annie is a girl with a disability. Her parents think that she has a brain damage transmitted from her mother's side, but Annie is just deaf. Blinded by their business plans, they are unable to give her normal childhood. They beat her when she does something wrong, they exclude her from all activities, and she is left scared and in her own imaginary world that she is dreaming of constantly.
When Annie is raped, she becomes even more scared of the world, of everything and everybody around her, especially the man who did it. the rapist's brother, physically so similar to him, but mentally so different, tries to smooth out the situation. Once Annie's parents discover she is pregnant, they contact him in panic. Alex decides to marry her and to take her child, divorcing her afterwards. Since they think she has a brain damage, she will not be asked nor she will feel anything.
Innocent and beautiful, Annie soon becomes a subject of interest to Alex, who slowly discovers her real situation. Furious, he goes to her parents and tells them that Annie is deaf and that they treated her wrongly all her poor life. He leaves, sad and desperate, but resolute to help Annie. Learning about her more and more, he falls in love with her, transforming her from a scary child into a loving woman and wife.
Love is the most powerful weapon in this world. It brings about change everywhere. It helped Annie have a normal life like every human being deserves. No matter our abilities and disabilities, we all have feelings, and we all deserve to be loved and to be taken care of. Each of us needs someone to show us love, to show us that we belong to this world, that we are just like others, looking for a safe place to settle in.
This book is so emotional and warm. While it shows the cruelty of the world we live in, it also shows the other, positive side. The positive side wins here. And maybe, only maybe, we can hope that it will win in our reality as well.
I recommend this book to everyone who hasn't read it yet. I am sure I will pick it again some day. Hoping that I will have it on my shelf, where it will have a special place. Surely, it has a special place in my heart.

Honor by Elif Shafak (Book Review)

3

Honor
Elif Shafak
Read: January 4, 2016

I started off with this book very slowly, wanting to read it with full comprehension, just because I love Elif Shafak's writing style, and because I was reading it in the original language (English). Well, that wasn't possible. As I drew closer to the middle of the book, I found myself reading it while everyone else slept, taking all the breaks at the university to read a few more sentences, and, even overcome with fatigue, finishing it tonight.
It is hard to find the right words to describe my feelings after reading this book. It was a great read – something I have not had in a long time. I haven't read something so beautiful, yet equally painful, in a long time, and now, I find myself speechless.

„Tell me, if you teach someone the alphabet, how can you stop him from reading? When one has tasted the elixir of love, how can she not thirst for it? Once you have seen yourself through your beloved’s eyes, you ’re not the same person any longer.“

Oh, Pembe, how I wish you had lived that love you'd experienced for a short time. How I wish so many things about most of you! At least your two youngest children found their peace. And you, too, found yours with your beloved twin, Jemila.

„Once I wished to be the centre of the world, but then I came to accept that I was only one of the many characters in a story, and not even a major character at that.“

This is a quote by Esma, the narrator of the story, although she is the one who speaks least. I find myself in this quote, that is why I have to put it here. Esma is starting off by telling us about her brother who is about to come out of the prison because he has killed their mother. „Honor Killer“, the newspapers say. As the story unfolds, we learn about many of the characters, family members, and events, which are all interconnected. We learn of the family with only daughters, when the father wanted a son. We learn about the twins, girls again, who come to this family and their destinies. We learn about Pembe's family, her love, and, especially, her son, although she has two more children.
I love the words, yet I am not so good at uttering them, putting them on the page where everyone can see them. I wish I could express my thoughts about this book, yet not reveal the truth. However, I appreciate the things I have learned from it. how a single book can teach you so many things about yourself, about life, through other people's lives… priceless.

Knjige i osvrti

5

Vjerujem da je poznato koliko volim knjige. Počesto pišem osvrte na stranici Goodreads, gdje ljubitelji pisane riječi mogu stavljati knjige na određene police, npr. Knjige koje trenutno čitate, knjige koje ste već pročitali i tako dalje. Tu se razmjenjuju utisci o knjigama, pišu se osvrti, igraju se kvizovi i još mnooogo toga. Preporuke za tu stranicu.
I ja ponekad pišem osvrte, većinom na engleskom jer tako ih stigne pročitati veći broj ljudi. Međutim, tu ima osvrta i na bosanskom za koje sam odlučila da ih prebacim ovdje na blog. Neka ostanu tu, za one koji čitaju moje objave, pa možda moja preporuka za neku knjigu bude razlog da je pročitate. A možda oni koje manje čitaju odluče da pokušaju zbog moje preporuke, što bih zaista voljela.
Ispod ovog posta se nalaze neki osvrti. Nadam se da će vam biti zanimljivi. Nadam se i da ćete čitati više knjiga. Obradujte i druge knjigom. Nema ljepšeg poklona. Vaše preporuke za knjige su uvijek dobrodošle.
P.S. iznad teksta je fotografija mojih starih polica. Odavno su neke od knjiga na slici poklonjene ili prodate, a nove dodane. Ima još jedan dio kojeg nisam uslikala. Sada čekam da ih sve prebacim u novi dom, na nove police.

Somerset – osvrt

1

Somerset
Leila Meacham

Pročitano: 18.8.2017.

Jako mi se svidjela i ova saga spisateljice Leile Meacham. Neki dijelovi su mi bili zbrzani, neki pak usporeni, no to nije pokvarilo ukupan dojam same knjige. I ova i knjiga Ruže su mi bile jako dobre, ali se sjećam da su Ruže ostavile bolji utisak na mene. Možda se to desilo jer nisam znala šta očekivati, a sada jesam.
Prateći Jessicino odrastanje, pratimo i generacije porodica koje se zasnivaju. Njenim umiranjem knjiga završava, a čitatelj zna da će tako i biti. Iako znamo šta će biti na kraju, neminovna smrt protagonista, svejednako nastavljamo čitati. Pod dojmom smo upoznavajući se sa novim naraštajima, njihovim izazovima i odlukama. Svjesni smo da sudbina uvijek umiješa svoje prste dok posmatramo kako se odluke likova u knjizi stapaju sa njenom odredbom.
Ovdje pronalazimo ljubav, prijateljstvo, radost, ali i mnoge žrtve, gubitke i razočaranja. Učimo, na zanimljiv način, o tadašnjem vremenu u Americi, 19. vijeku, kada je još vladalo robovlasništvo, a potom i njegovom ukidanju. Čitamo o novim otkrićima i shvatamo koliko danas sve uzimamo zdravo za gotovo. Koliko su samo ljudi morali da se trude oko dosta toga, dok mi danas tome ne pridajemo značaj.
Volim čitati kako su se tada odvijale stvari, a potom i mijenjale. Nova otkrića, promjena mode, ponašanja. Zanimljivo je koliko su stvari tada bile drukčije, a koliko su se, postepeno, promijenile i danas su ovakve kakve jesu. Zanimljivo je vidjeti, kroz fiktivne likove, sve te činjenice i učiti o njima. A ova priča nam sve to nudi i ja je od srca preporučujem.

Mala pariška knjižara – osvrt

2

Mala pariška knjižara
Nina George

Pročitano: 9.10.2016.

Sama činjenica da se u ovoj knjizi priča o drugim knjigama za jednog knjigoljupca može biti dovoljan razlog da je zavoli. Međutim, postoje i drugi razlozi zbog kojih ćete voljeti ovu knjigu. Ona govori o čovjeku koji uči kako da se nosi sa bolom prouzrokovanu godinama prije kada ga je voljena napustila ostavljajući mu samo pismo koje on, sve do sada, nije otvorio. Saznavši šta piše u njemu, sada se mora suočiti sa još većom boli, sa još dubljim gubitkom, ali i načinom kako da se nauči nositi sa njom, kako da je pobijedi i nauči voljeti ponovo.
Ne možete je čitati brzo. Zahtijeva od vas punu pozornost, zahtijeva da je čitate polagano, kao što biste pijuckali kafu posmatrajući prirodu, osluškujući poj ptica, ili, pak, uživajući u svakom zalogaju vaše omiljene hrane. Puna je topline, ljubavi, osmijeha, nade. Pisana tako jednostavnim stilom, koji nikako nije dosadan, nenametljivo vas osvaja, potpuno. Jedna je od rijetkih knjiga koje ostave trag, koju želite čitati iznova jer će svaki put otkriti nešto drugo, svaki put će vas odvesti na druga mjesta.
U njoj se nalaze rečenice naizgled jednostavne, ali duboke, uvijek sa novom porukom. Rečenice poput one „Zbog tvoje ljubavi i ja sam naučila voljeti“, ili „Jer sve je u nama. I ništa ne nestaje…” Ima i par citata koje sam zapisala, ali nisu jedini. Kasno sam počela primjećivati koliko su neki od njih lijepi pa nisam na vrijeme počela pisati. Drugi put hoću.
„Tijekom žalovanja otkrio je u sebi mjesto na kojem bi mogli zajedno stanovati osjećaji i radost, nježnost i spoznaja da postoje ljudi koji misle da si dostojan ljubavi.“
„Je li sreća o čemu odlučujemo tek kad se osvrćemo na određene trenutke? Zar uopće ne znamo da smo sretni, nego tek poslije otkrivamo da smo bili sretni?“
„Ima knjiga koje su napisane samo za jednu osobu.“
„Katkada, ali to je zaista ružna misao, katkada poželim da netko koga volim ode prije mene. Kako bih znala da i ja to mogu. Katkada pomislim da moraš otići prije mene kako bih i ja mogla otići. Sigurna da me čekaš.“
„Sada. Sada su se vremena ponovo susrela. Napokon je izašao iz svojeg zaustavljenog, ranjenog vremena.“
Zbog ovoga, i zbog svega ostalog, trebate pročitati ovu knjigu. Podstaknut će vas da volite još više, da se potpuno predate svojim osjećajima, da živite. Jer „…svako putovanje završi kad počneš voljeti“.

Tri nevjerovatne stvari o tebi – osvrt

2

Tri nevjerovatne stvari o tebi
Jill Mansell

Pročitano: 28.8.2016.

Imam jedan problem sa nekim knjigama. Jednom kad ih počnem čitati, ne mogu se natjerati da prestanem. Tri nevjerovatne stvari o tebi je jedna od tih knjiga.
Kada je počnete čitati, činit će vam se da je ova knjiga sasvim obična. No, to će se ubrzo promijeniti. Iz sasvim običnih ljudi, sa svakodnevnicom koja može biti slična bilo čijoj od naših, razvit će se jedna nevjerovatna priča o ljubavi, prijateljstvu, životu uopšte. Svi glavni likovi ove knjige su obični, ali imaju veliko srce, što ih čini posebnim, a time nam dokazuju da ne trebamo gubiti nadu, da možda tamo negdje postoji neko, koga čak i ne poznajete, ko će vam pomoći. Samo je potrebno strpljenje za to, čekanje na onaj trenutak koji će sve promijeniti.
Hallie je djevojka kojoj je potrebna transplatacija pluća da bi preživjela. Ne zna koliko joj je vremena ostalo, ali se trudi pomoći drugima sa njihovim problemima na stranici koju je nazvala „Tri nevjerovatne stvari o tebi“. I zaljubljena je. U svog doktora, Lukea. Tasha i Rory se zaljubljuju jedno u drugo nakon bizarnog upoznavanja. Rory voli opasne sportove, dok ih se Tasha užasava, no pristaje zbog njega iskušati skakanje iz aviona padobranom. Rory se neočekivano razboli od naizgled bezopasnog virusa i potrebna mu je transplatacija srca. Flo i Zander su jako zaljubljeni i, bez obzira na njegovu sestru koja to ne odobrava, ostaju skupa. Jedne večeri, Zander doživi saobraćajnu nesreću, a Flo i njegova sestra se iznenada nađu u dilemi trebaju li pristati na doktorov prijedlog da doniraju njegove organe i spase tuđe živote.
Naizgled obična knjiga, a toliko mnogo poruka šalje. Naizgled obični ljudi, a toliko spremni na osmijeh i pomoć. I par iskrenih prijatelja koji su tu da učine sve kako bi se osoba u nevolji osjećala bolje. A tu je i ljubav, to neizbježno sredstvo ka ozdravljenju. Oporavku duše.
Samo sam napisala nekoliko stvari o ovoj knjizi. Na vama je, ako je ovo vaš žanr i nešto što vas interesuje, da otkrijete ostalo. Ja je od srca preporučujem istinskim zaljubljenicima u nadu i lijepu riječ, kao i istinskim pobornicima za dobro i mir. I, naravno, ljubav.

Idi na alatnu traku