Mala pariška knjižara – osvrt

2

Mala pariška knjižara
Nina George

Pročitano: 9.10.2016.

Sama činjenica da se u ovoj knjizi priča o drugim knjigama za jednog knjigoljupca može biti dovoljan razlog da je zavoli. Međutim, postoje i drugi razlozi zbog kojih ćete voljeti ovu knjigu. Ona govori o čovjeku koji uči kako da se nosi sa bolom prouzrokovanu godinama prije kada ga je voljena napustila ostavljajući mu samo pismo koje on, sve do sada, nije otvorio. Saznavši šta piše u njemu, sada se mora suočiti sa još većom boli, sa još dubljim gubitkom, ali i načinom kako da se nauči nositi sa njom, kako da je pobijedi i nauči voljeti ponovo.
Ne možete je čitati brzo. Zahtijeva od vas punu pozornost, zahtijeva da je čitate polagano, kao što biste pijuckali kafu posmatrajući prirodu, osluškujući poj ptica, ili, pak, uživajući u svakom zalogaju vaše omiljene hrane. Puna je topline, ljubavi, osmijeha, nade. Pisana tako jednostavnim stilom, koji nikako nije dosadan, nenametljivo vas osvaja, potpuno. Jedna je od rijetkih knjiga koje ostave trag, koju želite čitati iznova jer će svaki put otkriti nešto drugo, svaki put će vas odvesti na druga mjesta.
U njoj se nalaze rečenice naizgled jednostavne, ali duboke, uvijek sa novom porukom. Rečenice poput one „Zbog tvoje ljubavi i ja sam naučila voljeti“, ili „Jer sve je u nama. I ništa ne nestaje…” Ima i par citata koje sam zapisala, ali nisu jedini. Kasno sam počela primjećivati koliko su neki od njih lijepi pa nisam na vrijeme počela pisati. Drugi put hoću.
„Tijekom žalovanja otkrio je u sebi mjesto na kojem bi mogli zajedno stanovati osjećaji i radost, nježnost i spoznaja da postoje ljudi koji misle da si dostojan ljubavi.“
„Je li sreća o čemu odlučujemo tek kad se osvrćemo na određene trenutke? Zar uopće ne znamo da smo sretni, nego tek poslije otkrivamo da smo bili sretni?“
„Ima knjiga koje su napisane samo za jednu osobu.“
„Katkada, ali to je zaista ružna misao, katkada poželim da netko koga volim ode prije mene. Kako bih znala da i ja to mogu. Katkada pomislim da moraš otići prije mene kako bih i ja mogla otići. Sigurna da me čekaš.“
„Sada. Sada su se vremena ponovo susrela. Napokon je izašao iz svojeg zaustavljenog, ranjenog vremena.“
Zbog ovoga, i zbog svega ostalog, trebate pročitati ovu knjigu. Podstaknut će vas da volite još više, da se potpuno predate svojim osjećajima, da živite. Jer „…svako putovanje završi kad počneš voljeti“.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *