Tvoja ljubav je dovoljna

Tvoja ljubav, čista i lijepa,
Meni je dovoljna,
Da opstanem,
Sa svime da se suočim,
Da nastavim.

Tvoja ljubav, iskrena i nježna,
Meni je razlog za osmijeh
I suze da izmami umije,
Zbog ljepote svoje.

Tvoja ljubav, blaga i nesebična,
Daje mi snage za novi dan,
Da se nadam me poučila,
Pokaza mi kako da volim.

Tvoja ljubav, topla i velikodušna,
U svojoj ljepoti me obuzela,
Boljom osobom me učinila,
Vjerom me opskrbi.

Tvoja ljubav, velika i bezuslovna,
Ponekad me i bez riječi ostavi,
U veličini svojoj,
Uvijek osmijeh izmami.

I ne treba mi više od toga,
Šta da tražim pored aška tvoga,
Gdje drugo da idem pored blaga velikoga?

Ljubavlju svojom griješ srce moje,
I svačije,
A znam da je nikada nestati neće,
Ne smije,
Ovaj život bi pust ostao bez nje,
I tebe.

I poraz je pobjeda

Osmijehom liječim uznemirenost nakon poraza,
Znam, i poraz je za mene pobjeda,
Jer sam pokušala.

Odustati neću, predati se ne želim,
od Njega je, pa zar da ne prihvatim?
Milost je to beskrajna.

Zar da suze krijem kad sam samo čovjek,
A ne sramim se sreću i osmijeh da pokažem,
A tako često mislim da sam jaka.

O, Bože, daj da svaki trud moj bude nagrađen od Tebe,
Jer Ti vidiš ono što drugi tako lahko zanemare,
A nagrada Tvoja je dovoljna.

I neka niko ne shvati moje suze kao znak slabosti,
Zaista, moraš biti jak da ih se usudiš pustiti,
Ponekad i pred drugima.

I neka moj osmijeh pokaže svijetu da i nakon svega,
Imam snage da želim i volim, i da sam ponosna,
Što sam baš ovakva kakva jesam.

Sve ove slabosti moje se ne mogu usporediti sa snagom,
Koju moja duša posjeduje čineći me jakom,
Otpornom na poraze.