Category Archives: Žene

Islam, Izdvojeno, Žene

Sezona kiša

3 Comments

Taj dan sam ostala sama. Moje misli i ja smo konačno dobile vremena samo za sebe. Dopustila sam im da slobodno šeću po mojoj glavi, a i sebi dopustih da žalim. Žalim za onim što je bilo. I za onim što je moglo biti. Jer, samo tako će, u konačnici, biti lakše.

Bila je nedjelja. Četvrti dan otkad dođoh kući, ni ne pomišljajući koliko će biti teško. Kiša je padala kao i danas. Lijepa i milozvučna. Nekako, smirivala je nemire u meni. Pun sto cvijeća i voća. Zdjele sa hranom posvuda u stanu. Otvorena nova stranica, spremna za pisanje. Pisala sam. Pisala i plakala. I, kao i uvijek, pomoglo je.

Čovjek se zapita kako nastaviti nakon teškog iskušenja. Pita se, je li moguće da život ide dalje, kada je u njemu sve stalo. Ne želi da misli o budućnosti, dok se istovremeno boji šta bi ona mogla donijeti. Prošlost izgleda još strašnija, ali mora se suočiti sa njom. Analizirati korak po korak sve što je bilo, a zatim nastaviti dalje. Stvoreni smo da bismo živjeli. Drugog izbora nemamo. A živjeti znači boriti se, truditi se, biti najbolja verzija sebe.

Prvih nekoliko dana u bolnici, fizička bol je blokirala ono bolno u meni. Nisam željela da se suočim sa gubitkom. Mislim da svaka žena, koja je doživjela spontani pobačaj ili gubitak djeteta, zna taj osjećaj. Osjećaj nepodnošljive boli, sa kojom se tako teško suočiti. Ova vrsta boli s vremenom ne iščezava. Uvijek je tu, negdje u prikrajku, spremna da te uhvati kad si najranjivija.

Nakon perioda odbacivanja, došao je period suočavanja. A tada su mi najviše bile potrebne dove i lijepe riječi. I, zaista, postoje ti neki ljudi koji su tu, uvijek kad ih trebaš. Možda se i ne viđate tako često, ali fizička razdaljina nije stvorila barijeru između vas. Tako, postoji jedna moja prijateljica, koja, u velikim iskušenjima za mene, me uvijek podsjećala na Allaha. Ona je bila svjesna da, u teškim trenucima, nekada zaboravimo na zikr, na abdest, na nagrade koje nas čekaju. Bila je svjesna da ja to znam, ali me svejedno podsjećala da ne dozvolim šejtanu da mi unosi ružne misli, da se uvijek zaštitim abdestom, zikrom, dovama. Neizmjerno sam zahvalna za to.

Jedva sam čekala doći kući, ali nisam ni slutila koliko će zapravo biti teško doći, znajući da dolaziš sam. I, kao što sam se jedan dan u bolnici trgnula, tako ću i ovdje, u svome domu. Kao što sam tamo smogla snage, ustala, tako ću i ovdje pronaći snagu da budem ona stara ja. Znam da mogu. Mnoge bitke sam pobijedila, mnoge prepreke savladala. I, mada se ova čini najteža do sada, znam da će i njoj doći kraj. Znam da, poslije sezone kiša, dolazi sezona sunca, sezona cvjetanja.

Na ovom svijetu, najvrijednija stvar je biti svjestan Allaha. Vjerovati u Njega i vjerovati Njemu. Znati da, šta god da ti se desi, je od Njega. Vjerovati da i ono najteže u životu je dobro za tebe. Ta spoznaja je stvar koja nas može spasiti u trenucima najteže boli. Prije par mjeseci, dok sam ležala u bolnici, kao i sada, sve vrijeme, pored drugih misli, vrtjela se i misao da je to dobro za mene. Koliko god da je bilo teško, bila sam svjesna da me nešto ljepše čeka. To mi je dalo snagu koju nijedna druga stvar na svijetu ne bi mogla dati. Tu ljepotu misli ne mogu opisati. Ona mi vraća osmijeh i nadu. Ona iscjeljuje.

Izdvojeno, Knjige, Žene

Genijalna prijateljica – recenzija i preporuka za knjigu

Genijalna prijateljica
Elena Ferrante

Pravo je otkriće bila ova knjiga. Još je ljepše jer ima nastavke, a drugi sam već počela čitati. Po meni, Genijalna prijateljica je ona vrsta knjige koja, sa svojim opisima, rečenicama, radnjom, definitivno zaslužuje sve nagrade, a posebno se ističe sličnost sa romanima koje dobiju Nobelovu nagradu za književnost.

Naviknuti smo da, kada je riječ o nekoj ženi u književnosti, o njoj piše muškarac. Na um mi padaju knjige poput Pamukovog Muzeja nevinosti ili Llosinog romana Avanture nevaljale djevojčice, a obje su dobile već pomenutu Nobelovu nagradu. Primjeri ovakvih knjiga su mnogobrojni, a nekako nam je nedostajalo baš ovo što nam je spisateljica pod pseudonimom Elena Ferrante ponudila u svojoj napuljskoj tetralogiji. Razumije se, meni je ova knjiga mnogo bolja od već pomenutih, očarala me.

Prva knjiga ove tetralogije se zove Genijalna prijateljica, čiji su glavni likovi Elena i Lila, dvije najbolje prijateljice. Događaje u knjizi doznajemo od Elene, a ona, iako priča o sebi, više priča o Lili, svojoj genijalnoj prijateljici.
Lila jeste genijalna u svakom pogledu. Nekako za nju bih izdvojila riječ previše. Previše pametna, previše hrabra, previše lijepa za svoje dobro, odvažna, iskrena, zločesta, jaka. Elena je sve ovo; ona je pametna, lijepa, hrabra, ali u poređenju sa Lilom, ona pada u drugi plan, kao i svi i sve drugo što se nađe blizu nje.
Kao djevojčice žive u bijedi i nasilju. Naviknute su na sve i svašta, mada nisu mislile da je njihov život nešto posebno loš. Čovjek je u stanju naviknuti se na sve nakon nekog vremena. Tako i one, ne znajući za bolje se navikavaju na sudbinu koja im je dodijeljena.
Ali i sanjaju. Sanjaju da napišu knjigu, obogate se. Neprestano pokušavaju izaći iz okvira granica koje ih sputavaju. Nakon završetka prvih pet razreda, potrebno je položiti prijemni kako bi se nastavile školovati. No, Lilini roditelji nisu u mogućnosti joj pružiti to obrazovanje, dok Elenini roditelji napokon popuštaju te je upisuju dalje, uz prijetnju da mora dobro učiti i imati dobre ocjene.
Lila sa svojih jedanaest godina piše kratki roman, koji je Eleni predivan. Iako ne ide u školu, Lila sama uči latinski i grčki jezik, čita mnogobrojne knjige iz biblioteke, neprestano je ispred Elene koja se trudi da je nekako dostigne. Ponekad se čini da više uči radi Lile nego radi škole i profesora. Ne može da prihvati to da je Lila uvijek korak ispred nje.
Sve se mijenja kada Elena, po nagovoru svoje učiteljice, ode na ljetovanje. Tada je već u srednjoj školi. Već su obje odrasle, mijenjaju se, proljepšavaju. I u ovome je Lila prednjači. Ljepša je od bilo koga, privlači poglede najbogatijih mladića, ali ni sama toga nije svjesna.
Odjednom Lila više nije zainteresovana za ono što Elena uči u školi. Kao da se pomirila sa time da se mora prestati baviti sa učenjem i fokusirati na nešto drugo. Zaručuje se za bogatog trgovca delikatesama, Stefana, čime takođe pomaže i svojoj siromašnoj porodici.
Hoće li je taj korak koštati i gdje će je odvesti?

Među mnogobrojnim opisima Lile, mislim da sljedeća Elenina rečenica je najbolje prikazuje:
„Bila je takva, remetila je ravnotežu samo kako bi vidjela na koje ju još načine može povratiti.“

Djelić sebe sam pronašla u Eleni. Mislim da to svaka djevojka koja čita ovu knjigu može osjetiti. Biti djevojčica, djevojka, žena, sa sobom donosi mnoštvo komplikacija, snova, želja, težnji, nadanja. Ukratko, biti žena nije lako.

„Promatrala sam je s prozora, osjećala da se njezin nekadašnji oblik razbio i ponovno razmišljala o onom prelijepom ulomku iz pisma, o raspuknutom i izvijenom bakru. Bila je to slika koju sam tada već neprestano rabila, svakoga puta kad bih osjetila nekakav prijelom u njoj ili u sebi. Znala sam – možda se nadala – da nikakav oblik nikada neće moći obuzdati Lilu i da će prije ili poslije ponovno sve razbiti.“

Knjige, Žene

Mala pariška knjižara – osvrt

Mala pariška knjižara
Nina George

Pročitano: 9.10.2016.

Sama činjenica da se u ovoj knjizi priča o drugim knjigama za jednog knjigoljupca može biti dovoljan razlog da je zavoli. Međutim, postoje i drugi razlozi zbog kojih ćete voljeti ovu knjigu. Ona govori o čovjeku koji uči kako da se nosi sa bolom prouzrokovanu godinama prije kada ga je voljena napustila ostavljajući mu samo pismo koje on, sve do sada, nije otvorio. Saznavši šta piše u njemu, sada se mora suočiti sa još većom boli, sa još dubljim gubitkom, ali i načinom kako da se nauči nositi sa njom, kako da je pobijedi i nauči voljeti ponovo.
Ne možete je čitati brzo. Zahtijeva od vas punu pozornost, zahtijeva da je čitate polagano, kao što biste pijuckali kafu posmatrajući prirodu, osluškujući poj ptica, ili, pak, uživajući u svakom zalogaju vaše omiljene hrane. Puna je topline, ljubavi, osmijeha, nade. Pisana tako jednostavnim stilom, koji nikako nije dosadan, nenametljivo vas osvaja, potpuno. Jedna je od rijetkih knjiga koje ostave trag, koju želite čitati iznova jer će svaki put otkriti nešto drugo, svaki put će vas odvesti na druga mjesta.
U njoj se nalaze rečenice naizgled jednostavne, ali duboke, uvijek sa novom porukom. Rečenice poput one „Zbog tvoje ljubavi i ja sam naučila voljeti“, ili „Jer sve je u nama. I ništa ne nestaje…” Ima i par citata koje sam zapisala, ali nisu jedini. Kasno sam počela primjećivati koliko su neki od njih lijepi pa nisam na vrijeme počela pisati. Drugi put hoću.
„Tijekom žalovanja otkrio je u sebi mjesto na kojem bi mogli zajedno stanovati osjećaji i radost, nježnost i spoznaja da postoje ljudi koji misle da si dostojan ljubavi.“
„Je li sreća o čemu odlučujemo tek kad se osvrćemo na određene trenutke? Zar uopće ne znamo da smo sretni, nego tek poslije otkrivamo da smo bili sretni?“
„Ima knjiga koje su napisane samo za jednu osobu.“
„Katkada, ali to je zaista ružna misao, katkada poželim da netko koga volim ode prije mene. Kako bih znala da i ja to mogu. Katkada pomislim da moraš otići prije mene kako bih i ja mogla otići. Sigurna da me čekaš.“
„Sada. Sada su se vremena ponovo susrela. Napokon je izašao iz svojeg zaustavljenog, ranjenog vremena.“
Zbog ovoga, i zbog svega ostalog, trebate pročitati ovu knjigu. Podstaknut će vas da volite još više, da se potpuno predate svojim osjećajima, da živite. Jer „…svako putovanje završi kad počneš voljeti“.

Poezija, Žene

Čudo ljubavi

Da mi je, barem na tren, da se pogledam tvojim očima,
Da vidim sve to što nisam,
Možda da vidim gdje griješim,
I da se promijenim, zbog tebe.

Da mi je da budem dostojna,
Sve te ljubavi kojom me obasipaš,
Neprestano. Da je da sam drukčija,
Bolja; spremnija da se suočim sa sobom.

A ponajviše, da mi je da ostanem baš takva,
Kakvom me vidiš, da ne izblijedim,
Iako ne zaslužujem to,
Da sam zauvijek tom ljubavlju poboljšana.

A kad bi na mahane gledali,
Bi li iko zaslužio biti voljen?
I baš je to čudo ljubavi,
Pomoću nje živiš, zbog nje si i stvoren…

Poezija, Žene

Tvoja prisutnost trag za sobom ostavi

Tvoja prisutnost mi je uvijek bila radost,
Nikada teret, nikad slabost,
Želja za nečim više ponekad potakne,
Moja duša da ljubavlju tvoju dotakne.

Jedna riječ kao hiljadu ljepota nosi,
Ostavlja trag i nadu u srce donosi,
Dok snovima pokušava da tvoj lik uobliči,
Sjećanje na tebe da u riječi pretoči.

Stih ovaj svjedoči da još uvijek mislim,
Da na tebe često, eto, pomislim,
Hoće me ova sjeta u dane proljeća,
Tjera moju dušu da se tebe sjeća.

Kao proljetni povjetarac – lagano dođeš i odeš,
Ostavljajući ljepotu dugo nakon što prođeš,
Rijetki cvijete što se zamirisati usudi,
U ovom srcu sjeme svoje posadi.

Taj trag, uvijek živ, uvijek prisutan,
A nikad ne prestaje, nikad odsutan,
Nemam želju da ga izgubim, da zaboravim,
Znam da bih, opet, pronašla snagu da ga oporavim.

Islam, Žene

Kakvi su tvoji snovi?

Draga sestro,

Dugo sam razmišljala bih li uopšte pisala tebi, hoćeš li se na mene naljutiti, šta ćeš o meni misliti. Ali moram. Jer se za tebe bojim. A i za sebe. Ako ne napišem, moja duša će da me kori. Ako ne napišem, nosit ću to breme sa sobom, a i pitana ću biti, kao i ti, voljena, kao i svi mi na ovom putu sa ciljem jasnim i očitim. Brinem se za sebe, ali se brinem i za tebe jer, sa odredbom Uzvišenog, zavoljeh te, iskreno, bez ikakvih očekivanja, samo nade da će me, Onaj koji nas spoji, voljeti.

Sanjaš li? Znam da sanjaš. Pitam se o kome li, o čemu sanjaš. Pitam se, jesu li tvoji snovi puke želje ili uistinu nešto što traje. Pitam se, sestro, je li vrijedno to o čemu sanjaš, je li prolazno i u okvirima ovoga svijeta. Jesi li pripremila koji san koji se odmah ne ostvaruje, a koji je vječan?

I moji snovi su bili nekada takvi. Željela sam uživati, raditi mnoge stvari koje baš i nisu dobre za dušu. Kada god sam htjela otići na neki koncert, uvijek me je nešto sprječavalo. Tada sam pomišljala kako nisam kao drugi, ali sada kažem elhamdulillah. Bilo je hajra u tome, kao i u svemu što mi se desilo. Moj Gospodar me je zaštitio od stvari koje nisu dobre za mene, od stvari koje bi me povukle možda ka nekim drugim, gorim, stvarima. Hvala Allahu pa je uskoro nakon toga počelo sve ovo. Hvala Allahu da su se moji snovi promijenili.

Ne dozvolite vašoj duši da se udalji od Milostivog radeći stvari koje je zabranio. Ne dozvolite joj da izgubi spokoj koji osjeća kada je u bliskoj vezi sa Allahom, dž.š. Ne mučite je ovim svijetom, aktivnostima koje nisu pogodne za njen mir. Čuvajte je od raznih zala kojima smo svakodnevno okruženi. Njegujte je zikrom, liječite Kur’anom, nahranite namazom i spominjanjem Njega, stalno, iznova, uvijek. Pomozite joj da dostigne stepen na kojem ćete osjećati spokoj, mir, zadovoljstvo, sve one stvari koje vam ovaj svijet ne može ponuditi koliko god da tragali. Zadovoljstvo je samo u Gospodara. Uživanje je samo kod Njega. A hoćemo li ga zaslužiti, mile moje sestre? Pitate li se? Bojite li se?

Sva ova pitanja, teška i mučna, tjeraju me da suzom barem očistim ovu dušu koja stalno upija ovaj svijet. I previše ga je u meni. Ne mogu da ga se otarasim. Previše mi je stalo. A neću da mi je stalo, neću da mi je bitno. Ne želim da je moj, kad nije. Previše je primamljiv, a opet previše prolazan da marim. I suviše je lijep, ali i brzo izblijedi da bih željela išta posjedovati. Ne, više ne sanjam o stvarima. Sanjam o željama koje mi samo On može ispuniti. Sanjam o Njegovoj nagradi, a bojim se da je neću zaslužiti. Gospodaru naš, pomozi nam da je zavrijedimo.

I, još jednom, molim te da razmisliš o ovim mojim skromnim riječima. Ništa osim njih ne mogu ponuditi. Ali, vjeruj mi, da je iskreno, vjeruj da je pomno napisano, dugo se vrteći po mojoj glavi. Znam da nije lahko, ali je moguće promijeniti sve to. Promijeniti sebe, svoj svijet, svoje snove. Kada te jednom ljepota novih, ljepših, snova obuzme, ni pomišljati nećeš da se vratiš tamo gdje si nekada bila.

S ljubavlju,
Tvoja sestra

Islam, Žene

Jesi li spremna umrijeti?

Sestro, razmišljaš li o smrti? Razmišljaš li o Danu kad ćeš pred Gospodara svoga stati? Razmišljaš li o tome hoćeš li imati šta kao dobro ponuditi? Hoćeš li se spasiti?

Čudan li je vakat došao. Dovoljno je vremena, a opet ga nema. Oduvijek je dan trajao koliko traje i danas. Ipak, čini se da brzo prolazi, da nemamo vremena stići na sve, uraditi sve. Šta se to dešava sa nama?

Okruženi bojama ovog prolaznog svijeta, preokupirani svim nametnutim i nenametnutim obavezama, iscrpljeni na kraju dana od više nebitnim nego bitnim stvarima, zastanemo li i razmislimo o prolaznosti koja nas okružuje? Shvatamo li da sve što imamo jednoga dana će nestati, da će se sve pretvoriti u zaborav, da ništa sa sobom nećemo ponijeti? Osim onoga što je u našim dušama. Osim onoga što smo dali. Osim onoga neopipljivog za ruke, ali opipljivog za Gospodara. Zaista, On je Sveznajući.

Sestre moje, razmišljate li o svojoj neposlušnosti, o svim aspektima u kojima ste popustile i zbog kojih ste nepokorne Gospodaru Milostivome? Razmišljate li kako ćete stati pred Gospodara znajući da se niste pokorile, da niste slušale, da se niste mogle odvojiti od silne prolaznosti ove? Gdje vam je hidžab da vas spasi na Danu sudnjem?

Zašto odgađaš ono što se ne bi trebalo odgoditi, kad i sama znaš da u idućem trenutku možeš umrijeti? Bojiš li se? Ja se bojim. Strah me obuzme svaki put kada pomislim kako ću ponijeti silno breme grijeha mojih, kako ću, takva, pred Gospodara stati. Onda se sjetim hidžaba. Onda se sjetim da sam se pokorila barem u tom aspektu Milostivome. I razmišljam… koja je to blagodat. U ovoj prolaznosti, u svakojakim nevaljalštinama svuda oko nas, ja sam jedna od onih koje čuju. Čuju i primjenljuju. Elhamdulillah.

Želiš li da budeš jedna među onima koje se na Njegova naređenja odazivaju? Učini to i spoznaćeš kakvu blagodat donosi to što činiš nešto dobro, za sebe, a što nije samo vezano za ovaj svijet. A vjeruj mi, spasit ćeš se na oba svijeta zasigurno. Hidžab je spas, i motivacija, i hajr. Spas od ružnih pogleda, motivacija za još veće dobro, i hajr za veću nafaku. Da nam se Allah smiluje!

Četiri sedmice je prošlo od kada sam ja stavila hidžab. A sada je Ramazan. Kakve li milosti nama od Gospodara. A kakva bi milost bila za seke da to učine baš sada, bez ikakvih opravdanja, bez odgađanja, bez kajanja. Subhanallah!

Želim vam svima da ostatak ovog divnog mjeseca ispostite sa lahkoćom. Hvala Allahu što mi je pomogao da ispišem ove redove. Selam alejkum.

Islam, Žene

Hidžab me je učinio sretnom

16 Comments

Dok raznorazni zvukovi ulaze kroz moj prozor, kojeg ne želim zatvoriti zbog prelijepog mirisa trave, razmišljam o četvrtku. Naime, prošlom četvrtku. I danas je četvrtak, ali je zaista poseban baš zbog tog prošlog, nesvakidašnjeg, najljepšeg do sada. Prošli četvrtak sam stavila hidžab. Prošli sam se četvrtak pokrila. Prošli četvrtak sam, nakon dugog odlaganja, se pokorila Milostivome i u ovom aspektu. Elhamdulillah. Milostiv je On, Allah.

Bilo je lahko. Lakše nego što sam ikada mogla i zamisliti. Svi strahovi koje sam imala su se uspostavili nevažnim pred ovim velikim djelom i pred ovom milošću ukazanoj meni, baš meni, od Gospodara. Subhanallah. Koja li je to blagodat, koja sreća, koja radost. Samo da znate, sestre mile, koja je ovo blagodat, odmah biste poželjele učiniti isto što i ja.

Prepreke koje mislite da imate su nevažne. Vjerujte mi. Allaha mi su nevažne. Imala sam ih ja, tako da znam kroz šta prolazite i kakve sumnje se javljaju u vašem srcu. Ne dozvolite im da vas spriječe od pokornosti Gospodaru svega. Ako imate jaku želju da stavite hidžab, učinite to odmah. Ne odgađajte. Ne dozvolite šejtanu da upravlja vašim mislima. Ne dozvolite mu da vas udalji od sreće neizmjerne.

Dovite. Dovite da vaša želja ka hidžabu prevlada sve druge želje, sve druge ambicije, baš sve. Dovite da vas Milostivi učvrsti na tom putu. I ja sam. Čini mi se, predugo. Sada se pitam zašto ovo ranije nisam učinila. Ali kada On nešto odluči, to tako i bude i u baš ono vrijeme kad On to odluči. Ipak, dova mijenja sudbinu, a suprodstavljanje šejtanu i pokornost Allahu vodi ka uspjehu i na ovome i na onome svijetu. Allahu ekber.

Sestrice, brinete se šta će vam roditelji reći? Brinete se šta će vam drugi reći? A ima li iko osim Gospodara važniji? Želite li Džennet? Želite li da budete posebne? Mile, ne bojte se. Sve dođe na svoje mjesto. Brzo se nauči pokriti, brzo se skupi odjeće, sve se to sredi. Uostalom, je li bitno koliko stvari imate? Bitno je da ste pokrivene i da je sve u skladu sa propisima.

Posljednjih sedam dana su najsretniji u mome životu. I dalje su tu problemi iz naše svakodnevnice, ali mi je lakše. Uvidjela sam milost koju mi je Allah ukazao i uzdam se u Njega u svemu. Baš, baš u svemu. I lakše je. Iskušenja su tu neminovno, ali ih premošćuješ smireno, sa zadovoljstvom što možeš biti pokorna i strpljiva.

I sretna sam. Budite i vi, lijepe moje. Sreća je tu, nadomak ruke, samo čeka da je zgrabite. Učinite to. Slavljen neka je naš Gospodar.