Category Archives: Knjige

Izdvojeno, Knjige

Što je ostalo iza nje – osvrt

Što je ostalo iza nje
Ellen Marie Wiseman

Ne znam kako započeti pisati o ovoj knjizi. Voljela bih pronaći riječi koje bi vjerodostojno opisale kako se osjećam nakon što sam je pročitala. Pretužna i predivna. Odavno nisam pročitala ovako dobar roman iz jednog od mojih omiljenih žanrova, historijske fikcije, gdje se dvije priče isprepliću na najneočekivanije načine.
Izzy Stone je sedamnaestogodišnja djevojka koju događaji iz prošlosti svakodnevno proganjaju. Majka joj je, kada je imala sedam godina, ubila vlastitog oca. Uvjerena da joj je majka poludjela, Izzy sve vrijeme strahuje da će i kod sebe otkriti neke znakove da gubi razum. Kada u jednom istraživanju sa svojim udomiteljskim roditeljima otkrije jednu priču, poželjet će i sama da otkrije nejasne stvari iz svoje prošlosti, da se suoči sa onim što je toliko dugo izbjegavala.
U drugoj priči iz prošlosti, 1929. je godina. Clara Cartwright je kći bogatih roditelja, naviknuta na skupa putovanja i raskoš, ali posve lišena slobode da sama donosi svoje odluke i ophrvana tugom zbog gubitka voljenog brata i najboljeg prijatelja, Williama. Zaljubljuje se u čovjeka posve neprihvatljivog za njene roditelje. I tada sve počinje.
Dok pratimo Izzy u novoj školi, gdje je izložena vršnjačkom nasilju, istovremeno pratimo i Clarinu sudbinu, gdje zbog ljubavi prema pogrešnom čovjeku biva poslana u umobolnicu, i to po odluci vlastitog oca. I dok se Izzy bori za svoje mjesto u novoj sredini, otkriva sve više o Clari, ali i o sebi i svojoj prošlosti. Možda je razlog zbog ubistva mnogo dublji od onoga kojeg je ona predpostavila. Kada joj jave za moždani udar kojeg je pretrpjela njena majka u zatvoru, Izzino srce se slama jer vjeruje da će potpuno ostati bez majke. Dok čita pisma koja su stajala neotvorena sve ove godine, napokon saznaje pravu istinu.
Umobolnice u SAD-u početkom dvadesetog vijeka su bile okrutna mjesta. Tako je i Willard, mjesto gdje je bila Clara, stvaran i vjerodostojno opisan. Terapije koje su se tada primjenjivale nisu imale nikakav učinak jer su se obično sastojale od okrutnih fizičkih tretmana, kao npr. hladne kupke ili čak elektrošokovi. Pacijenti su se i za najmanji prijestup kažnjavali, bili vezani, zatočeni. Još tužnija činjenica je da u ovim ustanovama nisu boravili samo duševno bolesni ljudi. Ovdje si mogao biti poslan zbog bilo čega, kao i Clara uostalom. Ono šta Clara proživljava vas zasigurno neće ostaviti ravnodušnim.
Bilo je ovo jako teško putovanje u izmišljeni svijet, ali činjenica da se ovo sve zaista nekome dešavalo je još teža. Neispričane priče ljudi koji su boravili u ovakvim ustanovama, njihove tužne sudbine. Ipak, koliko god ova priča bila teška, ostavlja sretan kraj, barem u nekim pogledima. Velika preporuka od mene!

Izdvojeno, Knjige, Poučno

Kći čuvara uspomena – osvrt

2 Comments

Kći čuvara uspomena
Kim Edwards

Odluke. Sve one usputne, ponekad neprimjetne. One velike, teške, opasne. Sve one oblikuju našu budućnost, naš život, a i nas same, pa i sve one nama bližnje, drage, voljene.

Baš jedna velika odluka, odluka koja mijenja živote, je donešena jednog sniježnog dana. Dr. David Henry je taj koji je donosi, ne bivajući svjestan u tom trenutku kakve će ona posljedice izazvati na njega, njegovu suprugu Noah, njegovog tek rođenog sina Paula, a i za još ponekog.

1964. je godina. Dr. Henry je prisiljen da porodi svoju vlastitu ženu uslijed nekih okolnosti. Prvo dijete, Paul, se čini sasvim u redu, dok djevojčica, njegova bliznakinja, Phoebe, pokazuje sve znake Downovog sindroma. Iskušan teškom prošlošću, Dr. Henry zamoli medicinsku sestru, Caroline, da djevojčicu odnese u instituciju za bolesnu djecu, misleći da će tako svoju suprugu poštedjeti bespotrebnog bola. Caroline nije u stanju ostaviti tek rođenu bebu na jednom takvom mjestu, tako se odlučuje odseliti u drugi grad i podizati je sama.

David svojoj supruzi govori da je djevojčica umrla na porodu, a već tada zna da je u svoju porodicu unio jednu ogromnu prazninu. Noah je sretna što je dobila dijete, ali je u isto vrijeme savladana tugom zbog gubitka djevojčice. Za Davida se udala brzo, zaljubljena i očarana svom njegovom pažnjom. Voljela ga je, a znala je da i on voli nju. Međutim, on je za nju uvijek bio zagonetka. Znala je da je imao tešku prošlost, ali nikada o njoj nije govorio. Bio je pun tajni u kojima ona nije učestvovala, a sada joj se činio još daljim.

Davidova sestra, June, je mlada umrla zbog bolesti. Živio je u siromaštvu. Htio je poštedjeti svoju suprugu te iste boli. Međutim, nama čitaocima je to teško razumjeti. Čini nam se okrutno. Baš zbog toga je ova knjiga toliko realna, životna. Svako od nas, u jednom trenutku svoga života, može donijeti takvu jednu razornu odluku.

Ovo sve ostavlja duboke posljedice na Davidu, a time i na njegovo dijete i suprugu. Svi se nekako pokušavaju pronaći u tom novom svijetu, izgubljeni su. Phoebe, voljena i pažena, odrasta sretna, zaljubljena u svijet, puna ljubavi za druge, puna radosti. Ove dvije porodice žive odvojeno, ali su spojene neprekidnom vezom koja mijenja sve. Bilo je lijepo, ponekad tužno, pratiti sve to. Bilo je lijepo učiti sa Phoebe i o njoj, o Downovom sindromu i šta sve donosi sa sobom.

Mogla bih pričati satima o ovoj knjizi, toliko toga sam naučila čitajući je. Pročitajte i vi i otkrijte sami šta njene stranice donose!

Izdvojeno, Knjige, Žene

Genijalna prijateljica – recenzija i preporuka za knjigu

Genijalna prijateljica
Elena Ferrante

Pravo je otkriće bila ova knjiga. Još je ljepše jer ima nastavke, a drugi sam već počela čitati. Po meni, Genijalna prijateljica je ona vrsta knjige koja, sa svojim opisima, rečenicama, radnjom, definitivno zaslužuje sve nagrade, a posebno se ističe sličnost sa romanima koje dobiju Nobelovu nagradu za književnost.

Naviknuti smo da, kada je riječ o nekoj ženi u književnosti, o njoj piše muškarac. Na um mi padaju knjige poput Pamukovog Muzeja nevinosti ili Llosinog romana Avanture nevaljale djevojčice, a obje su dobile već pomenutu Nobelovu nagradu. Primjeri ovakvih knjiga su mnogobrojni, a nekako nam je nedostajalo baš ovo što nam je spisateljica pod pseudonimom Elena Ferrante ponudila u svojoj napuljskoj tetralogiji. Razumije se, meni je ova knjiga mnogo bolja od već pomenutih, očarala me.

Prva knjiga ove tetralogije se zove Genijalna prijateljica, čiji su glavni likovi Elena i Lila, dvije najbolje prijateljice. Događaje u knjizi doznajemo od Elene, a ona, iako priča o sebi, više priča o Lili, svojoj genijalnoj prijateljici.
Lila jeste genijalna u svakom pogledu. Nekako za nju bih izdvojila riječ previše. Previše pametna, previše hrabra, previše lijepa za svoje dobro, odvažna, iskrena, zločesta, jaka. Elena je sve ovo; ona je pametna, lijepa, hrabra, ali u poređenju sa Lilom, ona pada u drugi plan, kao i svi i sve drugo što se nađe blizu nje.
Kao djevojčice žive u bijedi i nasilju. Naviknute su na sve i svašta, mada nisu mislile da je njihov život nešto posebno loš. Čovjek je u stanju naviknuti se na sve nakon nekog vremena. Tako i one, ne znajući za bolje se navikavaju na sudbinu koja im je dodijeljena.
Ali i sanjaju. Sanjaju da napišu knjigu, obogate se. Neprestano pokušavaju izaći iz okvira granica koje ih sputavaju. Nakon završetka prvih pet razreda, potrebno je položiti prijemni kako bi se nastavile školovati. No, Lilini roditelji nisu u mogućnosti joj pružiti to obrazovanje, dok Elenini roditelji napokon popuštaju te je upisuju dalje, uz prijetnju da mora dobro učiti i imati dobre ocjene.
Lila sa svojih jedanaest godina piše kratki roman, koji je Eleni predivan. Iako ne ide u školu, Lila sama uči latinski i grčki jezik, čita mnogobrojne knjige iz biblioteke, neprestano je ispred Elene koja se trudi da je nekako dostigne. Ponekad se čini da više uči radi Lile nego radi škole i profesora. Ne može da prihvati to da je Lila uvijek korak ispred nje.
Sve se mijenja kada Elena, po nagovoru svoje učiteljice, ode na ljetovanje. Tada je već u srednjoj školi. Već su obje odrasle, mijenjaju se, proljepšavaju. I u ovome je Lila prednjači. Ljepša je od bilo koga, privlači poglede najbogatijih mladića, ali ni sama toga nije svjesna.
Odjednom Lila više nije zainteresovana za ono što Elena uči u školi. Kao da se pomirila sa time da se mora prestati baviti sa učenjem i fokusirati na nešto drugo. Zaručuje se za bogatog trgovca delikatesama, Stefana, čime takođe pomaže i svojoj siromašnoj porodici.
Hoće li je taj korak koštati i gdje će je odvesti?

Među mnogobrojnim opisima Lile, mislim da sljedeća Elenina rečenica je najbolje prikazuje:
„Bila je takva, remetila je ravnotežu samo kako bi vidjela na koje ju još načine može povratiti.“

Djelić sebe sam pronašla u Eleni. Mislim da to svaka djevojka koja čita ovu knjigu može osjetiti. Biti djevojčica, djevojka, žena, sa sobom donosi mnoštvo komplikacija, snova, želja, težnji, nadanja. Ukratko, biti žena nije lako.

„Promatrala sam je s prozora, osjećala da se njezin nekadašnji oblik razbio i ponovno razmišljala o onom prelijepom ulomku iz pisma, o raspuknutom i izvijenom bakru. Bila je to slika koju sam tada već neprestano rabila, svakoga puta kad bih osjetila nekakav prijelom u njoj ili u sebi. Znala sam – možda se nadala – da nikakav oblik nikada neće moći obuzdati Lilu i da će prije ili poslije ponovno sve razbiti.“

Islam, Knjige, Poučno

Stopama Božijeg poslanika – preporuka za knjigu

Tarik Ramadan
Stopama Božijeg poslanika

Jako mi se dopala ova knjiga o životu poslanika, Muhammeda, a.s. Kroz 15 poglavlja, jako jednostavno objašnjena, daje nam poruke iz Poslanikove svakodnevnice da bi nama bile pouke danas, u našoj svakodnevnici. Daje nam uvid u to kako se Poslanik ponašao prema ženama, djeci, siromasima, nemoćnima, generalno svim ljudima, kao i životinjama i prirodi oko sebe, baš zato kako bismo mi slijedili njegov primjer i učinili sebe, i sve oko sebe, boljim.

Par rečenica iz uvoda knjige:

„Poslanikov život je poziv ka duhovnosti koja ne izbjegava pitanja i koja nas uči – kroz različita događanja, iskušenja, poteškoće i naše traganje – da su pravi odgovori na egzistencijalna pitanja češće oni koje daje srce nego oni koje daje razum. Duboko i jednostavno: onaj ko ne može voljeti, ne može ni razumjeti.”

Svaki događaj, i dobri i loši, ga je samo činio još boljim čovjekom. Muhammed, a.s., nikada nije ponižavao druge, čak ni onda kada su to drugi činili njemu. Borio se za svoju vjeru kada je to bilo potrebno, bio je blag, ravnopravan, strpljiv. Najbolji čovjek koji je hodio ovim dunjalukom. Daj nam, Bože, da budemo sa njim na boljem mjestu od ovog. Amin. I uvijek, baš uvijek, je bio ljubazan. Negdje u knjizi se spominje kako je jednom rekao da je poslan dunjaluku da ljude pouči ljubaznosti.

Jedand io iz knjige:

„Izgubio je toliko voljenih ljudi – ashabe, suprugu Hatidžu, tri kćerke i tri sina. Život mu je bio protkan suzama, ali je ostao nježan u srcu, a čvrst u svojoj misiji. Ta hernija nježnosti i čvrstoće je zadovoljavala Najbližeg.”

O jednakosti ljudi:

“Poslanik se prisjetio suštinske tačke u poruci Jedinog: apsolutne jednakosti ljudskih bića pred Bogom, bez obzira na rasu, društvenu klasu ili spol, jer je jedina stvar koja ih razlikuje ono što čine sa sobom, sa svojom inteligencijom, svojim kvalitetima i, ponajviše, sa svojim srcem. Nebitno odakle dolaze, da li su Arapi ili ne, nebitno koje su boje, crne, bijele ili neke druge, nebitno kakvog su društvenog statusa, bogati ili siromašni, nebitno da li su muškarci ili žene, ljudska bića se izdvajaju pažnjom koju posvećuju svom srcu, svom duhovnom odgoju, kontroli svog ega, razvoju vjere, dostojanstvu, dobroti, plemenitosti duše, i, u skladu s tim, vezama s drugim ljudskim bićima u ime svojih principa.”

I još jedan prelijep dio iz knjige:

“Muhammed, a. s., bio je u stanju izraziti ljubav i širiti je oko sebe. Njegove supruge su uživale u njegovom prisustvu, nježnosti i osjećajnostI, a ashabi su ga voljeli jako, duboko i plemenito. Davao je i nudio svoje prisustvo, svoj osmijeh, sebe. Čak i kad bi mu se rob obratio ili želio s njim otići na drugi kraj grada, on je išao, slušao, volio. Pripadajući Bogu, nije bio ničiji posjed, svoju ljubav jednostavno je nudio svima. Kad bi nekome pružio ruku, nikada je ne bi prvi povlačio nazad. Znao je šta svjetlost i mir mogu pokrenuti u srcu nekoga kome se uputi blaga riječ, ko se zovne lijepim imenom, ko se utješi. Oslobođen sebičnosti, nikoga nije zapostavljao. Njegovo prisustvo bilo je utočište, on je bio Poslanik.”

“Svaki dan je molio Gospodara da mu oprosti pogreške I previde.” Najbolji čovjek!A mi? Gdje smo mi tu? Molimo li za oprost, kajemo li se dovoljno? “Sakrivao je tuđe greške od drugih.” Trudimo li se I mi da činimo isto?

Suština ove knjige svodi se na njenu posljednju rečenicu:

“Voljeti i učiti da se voli: Bog, Poslanik, stvorenja, čovječanstvo.”

Izdvojeno, Knjige

Eleanor i Park – recenzija

Ono kad pročitaš knjigu i želiš da je zagrliš kao voljeno biće. Natjerati je da se, nekako, nastavi, da ne prestaje izmamljivati najljepše osjećaje u tebi.
I kad ti se dugo po mislima vrti nakon čitanja. I kad dobrota likova te čini da budeš bolji, nekako kao oni. I poželiš da sve to nikada ne prestane.

Kada sam po prvi put čula za ovu knjigu, sam njen naziv mi je nekako zvučao previše… sladunjavo. Mislila sam da je to još jedna od onih knjiga koje su mi vremenom dosadile – tipična ljubavna priča. Onda sam pročitala da se zapravo radi o tinejdžerima pa mi se još više nije dalo čitati jer sam pročitala dosta knjiga iz tog žanra, gdje su me neke baš razočarale, a toliko su bile hvaljene.
Tako sam i zaboravila na nju.
I onda je slučajno kupih. I pročitah opis.
Onda pročitah tako lijepe recenzije i tako fine preporuke, da napokon odlučih da ću joj ipak dati šansu.
I nisam se pokajala, baš, baš nikako.

Eleanor i Park je knjiga o dvoje tinejdžera koji su, po mišljenju njihovih vršnjaka, drugačiji. Samo zbog toga što se, nekako, ne uklapaju, a ponajviše njihovim fizičkim izgledom. Kad se Eleanor pojavi u školskom autobusu po prvi put, Park je svjestan da će se sada na nju okomiti umjesto na njega. Zna da moraju nahraniti svoje podle duše nekako, a Eleanor je upravo bila prilika za to.
Jedino slobodno mjesto je bilo kraj njega.
I tu sve počinje…

Dok se zaljubljuju jedno u drugo, otkrivaju i nove stvari o sebi. Ljubav čini da se ne boje onoga što jesu,. Sazrijevaju jedno uz drugo.
A u pozadini je jedna priča o nasilju. Možda će nam ona otkriti zašto je Eleanor takva kakva jeste.
Čak i pored te tužne priča, Eleanor je inteligentna, zabavna, drugačija od svega što je on ikada vidio.
A ona to isto misli za njega.

Kako se priča razvija, tako nam i brojna pitanja dolaze u glavu. Pitamo se, kako jedna žena može ostati sa nasilnim partnerom. Kakvo je opravdanje takvim ženama? Shvatimo koliko djeca iz takvih brakova, takvog okruženja, pate, a strahujemo od toga u šta će se ona, jednog dana, pretvoriti.
I zašto neka djeca u školi moraju imati neku metu za nasilje?
Iza takvog ponašanja postoji uzrok. A najčešće se taj uzrok krije u njihovim porodicama.
Ne, to nije opravdanje, ali nam možda pomogne da, donekle, shvatimo takvu djecu. A tek onda shvatimo koliki značaj porodica ima u jednom društvu. I koliko porodica odlučuje u šta ćemo se pretvoriti.

Eto, mislim da je očigledno koliko sam zavoljela ovu knjigu. Da, jedan od razloga je i ova posebna ljubavna priča. No, mnogo, mnogo više se krije u njenim stranicama.
Iako je kraj malo nedorečen, iako sam željela još objašnjenja, ne želim nastavak. Nije potreban. Neka ništa ne pokvari ovaj divni osjećaj.

Invaliditet, Izdvojeno, Knjige

Jedan dan u Beogradu

Jedan dan sunčan, prošle godine. Ljeto. Pretopli dani, ali još toplije nade u srcima mojih roditelja. Ja, bez očekivanja. Samo sretna što putujem, razlog manje bitan.

Babo vozi. Jedan komšija na suvozačevom mjestu, na mobitelu mu instaliran GPS. Da što prije stignemo. Mama i ja na zadnjem sjedištu.

Rano krećemo. Zrake izlazećeg sunca po nama se rasule. Odmaramo par puta do Beograda.

Brzo stižemo. Pronalazimo put do bolnice. Sveti vid. Nemam tremu. Isti scenario se već dogodio i u prošlosti, samo na drugom mjestu.

U čekaonici poznati osjećaj kojeg ne volim. Čekanje sa trunkom nade, iako riječi slutim i znam. Oči mi se zamagle i sada zbog očekivanja mojih roditelja. Svikla sam ja na sve ovo. Oni nisu i ne znam ikad hoće li…

Dok čekamo, izlazimo u obližnji kafić na kafu. Lijepo je. Sunčan dan pun ljudi.

Ubrzo dolazimo na red i mi. Sam pregled traje kratko, a i riječi koje dolaze, možda dosta puta izgovorene i prije, su kratke:

„Nažalost, mi ovdje ništa ne možemo uraditi“.

Sa smiješkom izlazim iz bolnice. Pa, samo je trunka razočarenja u meni. Samo zbog njih. Svojim pozitivnim stavom uspijevam otjerati i suze svoje majke.

Dolazi trenutak kojem se veselim. Idemo hodati po Beogradu. Ja sam među rijetkima sa hidžabom. Hodam ponosno. K’o u po Sarajeva.

Nailazimo pored knjižare. Pitam mamu je li to Laguna. Kaže da jeste. Odlučujem da ću u idućoj kupiti knjigu. Pa džeparac sam zbog toga i ponijela.

Nailazimo i pored druge. Pitam mamu je li to Vulkan, na što ona potvrdno odgovara. Znala sam!

Ulazimo i kupujem dvije knjige, popularne tog ljeta. U prvoj se priča o jednom čovjeku sa invaliditetom. Uvijek sam voljela takve knjige.

Sretnija ne mogu biti. Ako nema operacije, imaju knjige. Meni odlična zamjena. Samo mi bi žao što ubrzo krenusmo nazad. Drugi put ću tamo otići samo da obilazim. I da kupim još knjiga.

Dok ruke grijem o toplu šolju kafe ovoga jutra, sjetim se lijepih trenutaka iz prošlosti. Ovaj dan je jedan od njih. Ni sada ne osjećam ništa do radosti zbog putovanja. Pohranjena uspomena u mome srcu. Jedan od lijepih izleta sa mojim roditeljima. Radosno prepričavanje događaja sestri. Još jedan magnetić na frižideru, dvije nove knjige na polici. I ove riječi koje svjedoče. Sve te sitnice vrijede, više vrijede od onoga što nemam.

English, Knjige

The Leaving of Liverpool by Maureen Lee (Book Review)

The Leaving of Liverpool
Maureen Lee
Read: March 13, 2016

I am at the end of yet another beautiful journey. This is not a life-changing novel, but it will warm your heart, make you smile, and teach you about true, unconditional love.

The novel is about two sisters, Mollie and Annemarie, whose lives start to change once they separate on the ship that was supposed to take them from Liverpool to New York, into a better future. They both experienced something terrible, and Mollie wants to take her sister somewhere where they will feel safe. Annemarie hasn’t spoken a word since “that night”. Once Mollie stays in Liverpool, and quiet and beautiful Annemarie comes to New York, things start to change for both of them. Annemarie is taken by a stranger into his home, and Mollie, overcome with sadness for having no way to find her sister, tries to build herself a new life in another city. They both come from a small village in Ireland, where their brothers still live.

Even though these two main characters are the ones most mentioned, there are many other characters which you get to love, even though they may not be perfect. Levon Zarian is one of them. When remembering him, my eyes fill with tears because of his true love towards Annemarie. I loved the mention of so many children and their cute behavior, I loved the mention of cats and their care for them, I just enjoyed reading this so much. The only thing I didn’t like was epilogue, because it was spoken about the character I did not like at all.

The book starts in the year 1925 and lasts all the way to the end of the Second World War. People celebrate on the streets because the war ended, but there may be some other reasons for celebration in one family. Even though you feel that the book will end happily, you want to move on and read these beautiful passages. I came across this book by chance, but I recommend it to everyone.

English, Invaliditet, Knjige

Annie’s Song by Catherine Anderson (Book Review)

Annie’s Song
Catherine Anderson
Read: July 10, 2016

This is one of those books that I have been waiting for. It’s not always easy to find such a piece, which make you smile and cry, laugh and shake, and bring a bunch of other different emotions at once. This is the book that I wasn’t able to stop reading, and for which I stayed awake almost all night.
Annie is a girl with a disability. Her parents think that she has a brain damage transmitted from her mother’s side, but Annie is just deaf. Blinded by their business plans, they are unable to give her normal childhood. They beat her when she does something wrong, they exclude her from all activities, and she is left scared and in her own imaginary world that she is dreaming of constantly.
When Annie is raped, she becomes even more scared of the world, of everything and everybody around her, especially the man who did it. the rapist’s brother, physically so similar to him, but mentally so different, tries to smooth out the situation. Once Annie’s parents discover she is pregnant, they contact him in panic. Alex decides to marry her and to take her child, divorcing her afterwards. Since they think she has a brain damage, she will not be asked nor she will feel anything.
Innocent and beautiful, Annie soon becomes a subject of interest to Alex, who slowly discovers her real situation. Furious, he goes to her parents and tells them that Annie is deaf and that they treated her wrongly all her poor life. He leaves, sad and desperate, but resolute to help Annie. Learning about her more and more, he falls in love with her, transforming her from a scary child into a loving woman and wife.
Love is the most powerful weapon in this world. It brings about change everywhere. It helped Annie have a normal life like every human being deserves. No matter our abilities and disabilities, we all have feelings, and we all deserve to be loved and to be taken care of. Each of us needs someone to show us love, to show us that we belong to this world, that we are just like others, looking for a safe place to settle in.
This book is so emotional and warm. While it shows the cruelty of the world we live in, it also shows the other, positive side. The positive side wins here. And maybe, only maybe, we can hope that it will win in our reality as well.
I recommend this book to everyone who hasn’t read it yet. I am sure I will pick it again some day. Hoping that I will have it on my shelf, where it will have a special place. Surely, it has a special place in my heart.

English, Knjige

Honor by Elif Shafak (Book Review)

Honor
Elif Shafak
Read: January 4, 2016

I started off with this book very slowly, wanting to read it with full comprehension, just because I love Elif Shafak’s writing style, and because I was reading it in the original language (English). Well, that wasn’t possible. As I drew closer to the middle of the book, I found myself reading it while everyone else slept, taking all the breaks at the university to read a few more sentences, and, even overcome with fatigue, finishing it tonight.
It is hard to find the right words to describe my feelings after reading this book. It was a great read – something I have not had in a long time. I haven’t read something so beautiful, yet equally painful, in a long time, and now, I find myself speechless.

„Tell me, if you teach someone the alphabet, how can you stop him from reading? When one has tasted the elixir of love, how can she not thirst for it? Once you have seen yourself through your beloved’s eyes, you ’re not the same person any longer.“

Oh, Pembe, how I wish you had lived that love you’d experienced for a short time. How I wish so many things about most of you! At least your two youngest children found their peace. And you, too, found yours with your beloved twin, Jemila.

„Once I wished to be the centre of the world, but then I came to accept that I was only one of the many characters in a story, and not even a major character at that.“

This is a quote by Esma, the narrator of the story, although she is the one who speaks least. I find myself in this quote, that is why I have to put it here. Esma is starting off by telling us about her brother who is about to come out of the prison because he has killed their mother. „Honor Killer“, the newspapers say. As the story unfolds, we learn about many of the characters, family members, and events, which are all interconnected. We learn of the family with only daughters, when the father wanted a son. We learn about the twins, girls again, who come to this family and their destinies. We learn about Pembe’s family, her love, and, especially, her son, although she has two more children.
I love the words, yet I am not so good at uttering them, putting them on the page where everyone can see them. I wish I could express my thoughts about this book, yet not reveal the truth. However, I appreciate the things I have learned from it. how a single book can teach you so many things about yourself, about life, through other people’s lives… priceless.

Izdvojeno, Knjige

Knjige i osvrti

10 Comments

Vjerujem da je poznato koliko volim knjige. Počesto pišem osvrte na stranici Goodreads, gdje ljubitelji pisane riječi mogu stavljati knjige na određene police, npr. Knjige koje trenutno čitate, knjige koje ste već pročitali i tako dalje. Tu se razmjenjuju utisci o knjigama, pišu se osvrti, igraju se kvizovi i još mnooogo toga. Preporuke za tu stranicu.
I ja ponekad pišem osvrte, većinom na engleskom jer tako ih stigne pročitati veći broj ljudi. Međutim, tu ima osvrta i na bosanskom za koje sam odlučila da ih prebacim ovdje na blog. Neka ostanu tu, za one koji čitaju moje objave, pa možda moja preporuka za neku knjigu bude razlog da je pročitate. A možda oni koje manje čitaju odluče da pokušaju zbog moje preporuke, što bih zaista voljela.
Ispod ovog posta se nalaze neki osvrti. Nadam se da će vam biti zanimljivi. Nadam se i da ćete čitati više knjiga. Obradujte i druge knjigom. Nema ljepšeg poklona. Vaše preporuke za knjige su uvijek dobrodošle.
P.S. iznad teksta je fotografija mojih starih polica. Odavno su neke od knjiga na slici poklonjene ili prodate, a nove dodane. Ima još jedan dio kojeg nisam uslikala. Sada čekam da ih sve prebacim u novi dom, na nove police.