Hidžab me je učinio sretnom

10

Dok raznorazni zvukovi ulaze kroz moj prozor, kojeg ne želim zatvoriti zbog prelijepog mirisa trave, razmišljam o četvrtku. Naime, prošlom četvrtku. I danas je četvrtak, ali je zaista poseban baš zbog tog prošlog, nesvakidašnjeg, najljepšeg do sada. Prošli četvrtak sam stavila hidžab. Prošli sam se četvrtak pokrila. Prošli četvrtak sam, nakon dugog odlaganja, se pokorila Milostivome i u ovom aspektu. Elhamdulillah. Milostiv je On, Allah.

Bilo je lahko. Lakše nego što sam ikada mogla i zamisliti. Svi strahovi koje sam imala su se uspostavili nevažnim pred ovim velikim djelom i pred ovom milošću ukazanoj meni, baš meni, od Gospodara. Subhanallah. Koja li je to blagodat, koja sreća, koja radost. Samo da znate, sestre mile, koja je ovo blagodat, odmah biste poželjele učiniti isto što i ja.

Prepreke koje mislite da imate su nevažne. Vjerujte mi. Allaha mi su nevažne. Imala sam ih ja, tako da znam kroz šta prolazite i kakve sumnje se javljaju u vašem srcu. Ne dozvolite im da vas spriječe od pokornosti Gospodaru svega. Ako imate jaku želju da stavite hidžab, učinite to odmah. Ne odgađajte. Ne dozvolite šejtanu da upravlja vašim mislima. Ne dozvolite mu da vas udalji od sreće neizmjerne.

Dovite. Dovite da vaša želja ka hidžabu prevlada sve druge želje, sve druge ambicije, baš sve. Dovite da vas Milostivi učvrsti na tom putu. I ja sam. Čini mi se, predugo. Sada se pitam zašto ovo ranije nisam učinila. Ali kada On nešto odluči, to tako i bude i u baš ono vrijeme kad On to odluči. Ipak, dova mijenja sudbinu, a suprodstavljanje šejtanu i pokornost Allahu vodi ka uspjehu i na ovome i na onome svijetu. Allahu ekber.

Sestrice, brinete se šta će vam roditelji reći? Brinete se šta će vam drugi reći? A ima li iko osim Gospodara važniji? Želite li Džennet? Želite li da budete posebne? Mile, ne bojte se. Sve dođe na svoje mjesto. Brzo se nauči pokriti, brzo se skupi odjeće, sve se to sredi. Uostalom, je li bitno koliko stvari imate? Bitno je da ste pokrivene i da je sve u skladu sa propisima.

Posljednjih sedam dana su najsretniji u mome životu. I dalje su tu problemi iz naše svakodnevnice, ali mi je lakše. Uvidjela sam milost koju mi je Allah ukazao i uzdam se u Njega u svemu. Baš, baš u svemu. I lakše je. Iskušenja su tu neminovno, ali ih premošćuješ smireno, sa zadovoljstvom što možeš biti pokorna i strpljiva.

I sretna sam. Budite i vi, lijepe moje. Sreća je tu, nadomak ruke, samo čeka da je zgrabite. Učinite to. Slavljen neka je naš Gospodar.

14 mišljenja za “Hidžab me je učinio sretnom”

  1. Drago mi je sto si svoju srecu u hidzabu pronasla, steta samo sto je ne mogu svi u istim stvarima pronaci 🙂

    Jedino sto nisam razumila je “brzo se skupi odjece”, zar se toliko radikalno stil oblacenja promijeni kad se stavi hidzab? Nekako mi po postu zvuci kao da je to jedna jako dugotrajna i teska odluka bila, i da ti je kao olaksanje sto si napokon se odlucila. Bilo bi interesantno cuti sta se sve promijeni s tom odlukom i kako se promijenio tvoj zivot, nesto kao “prije” i “poslije” hidzaba…vjerujem da ima mnogo stvari o kojima ja licno nisam razmisljala 🙂 Sretno Dzenna

    Prijavi komentar

    1. Hvala, mila. Inšallah, planiram pisati u idućim postovima šta je mene sprječavalo od toga da stavim hidžab. Naravno, ne pronalazimo svi sreću u istim stvarima, ali sam sigurna da sve djevojke/žene, koje su, iz bilo kojeg razloga, dugo odgađale ovu stvar, napokon mogu osjetiti olakšanje i sreću pošto to urade. Ja se osjećam kompletnom sa hidžabom. Kada se pokriješ, ne možeš nositi neke stvari koje si ranije nosala. Hidžab nije samo stavljanje mahrame na glavu. To je mnogo, mnogo više. I ne samo u fizičkom smislu, nego i u duhovnom. Ja osjećam da se mijenjam, da želim biti još bolja, da želim pomoći i drugim sestrama da osjete tu slast koju ja osjećam. Inšallah, ako mi Milostivi da inspiracije, pisaću o svemu. Mahsuz selam :*

      Prijavi komentar

  2. Neka ti Allah pozlati put do Dzeneta amin. Srce mi je ko planina kad čujem da se neka sestra pokrila. Koliko je tebi milo što si pokrila, koliko je tek milo tvojim roditeljima, a tek kako je Allahu milo što ispunjavaš ibadet i farz.. Molim Allaha da te učvrsti u vjeri i nagradi kako On to najbolje može amin! 😊

    Prijavi komentar

    1. Amin na prelijepe dove. 🙂 Bilo je roditeljima drago, elhamdulillah, iako sam se bojala da neće zbog njihovih prijašnjih komentara o hidžabu. Elhamdulillah! Ja se više nisam brinula jer mi je Allahovo postalo najbitnije, a kad to postane najbitnije, sve drugo nekako dođe na svoje mjesto. Subhanallah! Da vam Allah da svaki hajr. 🙂

      Prijavi komentar

  3. Drago mi je da je stavljanje hidžaba bar kod nas u Europi dobrovoljno i samo na volju djevojke /žene. katolkinja sam koja samo čita o Islamu i iskreno ću reć, makar me tko osudi da mi se puno toga ne dopada u Zakonima, pravilnicima Islamske vjere, ali srećom, vremena se mijenjaju i kad je stvar na odluci samog čovjeka to je onda sasvim nešto drugo i čovjek može u tome uživati a ne trpjeti. Tebi Dženana želim svu sreću u daljnjem putu kroz život.

    Prijavi komentar

    1. Hvala ti, Petra, što si pročitala moj tekst o hidžabu i na tvojoj podršci. Vjerujem da bi svaka osoba trebala raditi ono što je čini sretnom, pod ovim misleći na onu istinsku sreću i mir u duši, a to je baš ono što je meni hidžab, i vjera generalno, omogućilo. U ovom našem svijetu, nerijetko tragamo za srećom na pogrešnim mjestima, nažalost. Želim ti sve najbolje :*

      Prijavi komentar

  4. trenutno čitam serijal “Princeza Sultana” i zaista bih željela čuti više o zakonima Islama iz prakse iako je kod nas u Europi ipak drugačije nego u primjerice, Saudijskoj Arabiji. Pročitala sam većinu tvog bloga i jako mi se sviđa kako pišeš, samo ne znam zašto, iz dijela Islam kao da su teme mračnije, ne u smislu ružne, već nekako preozbiljne za tako mladu djevojku. što dakako, ne znači da ne podržavam tvoje razmišljanje jer ti pišeš kako misliš i osjećaš, a to je najvažnije. Ali, u globalu, jako mi se dopada blog.

    Prijavi komentar

    1. Da, čitala sam i ja Princezu Sultanu. Tamo su žene forsirane da prekriju cijelo tijelo u crninu, a i degradirane su u usporedbi sa muškarcima, a sve zato što pogrešni ljudi tumače zakone u Kur'anu. Da se pridržavaju onoga što je Kur'an rekao, ne bi bilo toliko haosa u tim zemljama. Potpuno razumijem žene koje žele pobjeći od toga svega jer je to ekstremizam. Tek nekoliko godina unazad su žene dobile pravo glasa u Saudijskoj Arabiji, pa ti to sve govori o njihovoj vlasti i neravnopravnosti, što, nikako, nije islam.

      Da, moji tekstovi su odraz mojih osjećanja, pa su možda neki jako mračni zbog svega što mi se dešavalo, ali većina njih su, ja mislim, opet fokusirani na nadu i ono lijepo u životu. Drago mi je da želiš čitati i o drugim religijama i hvala ti na tome. Poštujem takve ljude. Ja, dok sam boravila u Americi, išla sam u crkvu da vidim kako to sve izgleda. Vjerujem da nas čitanje i učenje o bilo čemu jedino može udaljiti od predrasuda kojima smo okruženi i, ponekad, forsirani prihvatiti.

      Pišeš li još uvijek svoj blog? Sjećam se da sam čitala tekstove tamo, ali nisam odavno ušla da vidim šta ima novo.

      Prijavi komentar

  5. Piskaram tu i tamo, nekako sam zapostavila, ali pišem za neke časopise Saveza i tako…
    Vidiš, zanimljivo mi je čut da iako si Muslimanka imaš takvo razmišljanje o tolikoj rigoroznosti, ali ne bih se složila da krivi ljudi tumače Kur’ an već da ljudi krivo tumaće Kur ‘an, ako shvaćaš što želim reći.
    S druge strane, ono što mene osobno malo smeta i iskreno nije mi to drago doživjeti jest to da nepoštivanje ipak postoji a u smislu toga da ja kao Katolkinja u nekoj Muslimanskoj zemlji kao turistkinja moram biti pokrivena, ne smijem biti ondje sa svojim dečkom ako nismo vjenčani i slično. Ispravite me ako griješim. A s druge strane, isti ti vjernici kod nas ne prilagođavaju se našoj kulturi iako čitajući kroz knjigu sultane one kad su putovale u Europu s guštom i olakšanjem su skidale pokrove.
    Nije da mi smeta što se žene pokrivaju ako je to tako po njihovoj volji, ali jedno ne razumijem a to je mjesto za molitvu.
    Znam kako se klanjate pet puta dnevno u određen sat, ali mi nije jasno što nije molitva osobna tj. privatna stvar i što se nebi trebala odvijati u privatnosti neke sobe ako nije osoba u blizini Džamije?
    Primjerice, dok sam 2011. godine bila u Sarajevu na Iliđi u hotelu prolazeći hotelskim hodnikom do svoje sobe naišla sam na velik broj molitvenika na podu.
    P.s. ispričavam se na iskrenosti i direktnim pitanjima ali zaista me zanima jer ne vjerujem da je sve tako kako se piše makar, dijelom je, ali ne vjerujem da postoji tolika rigoroznost i zloća u ljudima da krivo tumače jer im se tako hoće.

    Prijavi komentar

  6. Da, razumijem šta hoćeš da kažeš, a možda si i u pravu.

    Koliko znam to nije više običaj, to da se strankinje moraju pokrivati kada dođu u Saudijsku Arabiju. Mislim da je to nekad bilo tako, ali treba provjeriti, nisam sigurna. To mi nikako nije u redu.

    Jedini razlog koji bi objasnio zašto su se ljudi molili tu gdje jesu jeste da nisu imali gdje drugo. Ne znam zaista. Dozvoljeno je da se molimo na bilo kojem čistom mjestu, ali ne znam zašto bi ljudi izabrali to mjesto radije nego svoju sobu. Kao što rekoh, vjerovatno nisu imali gdje drugo jer tada nije bilo džamije na Ilidži, barem ne tako blizu. I sada ove koje su na Ilidži nisu blizu centra, pa moramo ići u mesdžide ili tako nešto.

    Pitaj šta god hoćeš, draga Petra. Bolje razjasniti nedoumice nego živjeti sa predrasudama. Bolje imati otvoren pogled prema svemu i dozvoliti sebi da prihvatiš drugačije. Ja ti mogu odgovoriti ono što znam, neki ekspert nisam. Ako ja prihvatim nečiju drugu vjeru i nečije nepokrivanje, ne vidim razlog zašto bi moja vjera i moj hidžab ikome smetali. Ljudi su čudni: misle da je jedino u redu ono što oni sebi zacrtaju i ono što oni praktikuju. Hvala Bogu pa ima izuzetaka. 🙂

    Prijavi komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *