Da mogu

Tako sam slaba
O, Gospodaru moj
Treba mi zaštita Tvoja

Srce se snuždilo
U očaju mom
Ne postoji nevolja gora

Stidim se sebe i svijeta
Stidim se mog ummeta
I ljudi, koji su sve osim toga

Riječi im teku kao med
Dok sjede i ne pomiču se
A život ne prestaje

Vrijeme se kreće
Dok oni zaboravljaju
Eto, tuge nema veće!

A ja bih… ja bih mnogo toga
Samo da mogu
I sve bih u ime jedinog Boga

I tješila i pomogla
I ruku pružila
I mrava spasila

Al’ ovaj svijet je stao
Ne ide gdje bi trebao
A vremena je malo…

Ove oči

Iza ovih mojih očnih kapaka
Postoji svijet pun boja
Neviđen

Kad ih zatvorim
Pojavi se
Nepozvan

A kad ih otvorim
Skoro pa mrak
Meni dovoljan

Držim ih čvrsto zatvorene
Da me podsjete na sve što imam
A da zaboravim na sve što nemam

Ta svjetlost lijepa li je
Data je samo voljenima
Dar od Gospodara Svevišnjega

Otvorene, ne znaju ništa
Zatvorene, spoznaju sve
I Gospodaru su zahvalne

Moje oči koje ne vide
A vide, na svoj način
Meni su posebne