Draga sestro,

Dugo sam razmišljala bih li uopšte pisala tebi, hoćeš li se na mene naljutiti, šta ćeš o meni misliti. Ali moram. Jer se za tebe bojim. A i za sebe. Ako ne napišem, moja duša će da me kori. Ako ne napišem, nosit ću to breme sa sobom, a i pitana ću biti, kao i ti, voljena, kao i svi mi na ovom putu sa ciljem jasnim i očitim. Brinem se za sebe, ali se brinem i za tebe jer, sa odredbom Uzvišenog, zavoljeh te, iskreno, bez ikakvih očekivanja, samo nade da će me, Onaj koji nas spoji, voljeti.

Sanjaš li? Znam da sanjaš. Pitam se o kome li, o čemu sanjaš. Pitam se, jesu li tvoji snovi puke želje ili uistinu nešto što traje. Pitam se, sestro, je li vrijedno to o čemu sanjaš, je li prolazno i u okvirima ovoga svijeta. Jesi li pripremila koji san koji se odmah ne ostvaruje, a koji je vječan?

I moji snovi su bili nekada takvi. Željela sam uživati, raditi mnoge stvari koje baš i nisu dobre za dušu. Kada god sam htjela otići na neki koncert, uvijek me je nešto sprječavalo. Tada sam pomišljala kako nisam kao drugi, ali sada kažem elhamdulillah. Bilo je hajra u tome, kao i u svemu što mi se desilo. Moj Gospodar me je zaštitio od stvari koje nisu dobre za mene, od stvari koje bi me povukle možda ka nekim drugim, gorim, stvarima. Hvala Allahu pa je uskoro nakon toga počelo sve ovo. Hvala Allahu da su se moji snovi promijenili.

Ne dozvolite vašoj duši da se udalji od Milostivog radeći stvari koje je zabranio. Ne dozvolite joj da izgubi spokoj koji osjeća kada je u bliskoj vezi sa Allahom, dž.š. Ne mučite je ovim svijetom, aktivnostima koje nisu pogodne za njen mir. Čuvajte je od raznih zala kojima smo svakodnevno okruženi. Njegujte je zikrom, liječite Kur’anom, nahranite namazom i spominjanjem Njega, stalno, iznova, uvijek. Pomozite joj da dostigne stepen na kojem ćete osjećati spokoj, mir, zadovoljstvo, sve one stvari koje vam ovaj svijet ne može ponuditi koliko god da tragali. Zadovoljstvo je samo u Gospodara. Uživanje je samo kod Njega. A hoćemo li ga zaslužiti, mile moje sestre? Pitate li se? Bojite li se?

Sva ova pitanja, teška i mučna, tjeraju me da suzom barem očistim ovu dušu koja stalno upija ovaj svijet. I previše ga je u meni. Ne mogu da ga se otarasim. Previše mi je stalo. A neću da mi je stalo, neću da mi je bitno. Ne želim da je moj, kad nije. Previše je primamljiv, a opet previše prolazan da marim. I suviše je lijep, ali i brzo izblijedi da bih željela išta posjedovati. Ne, više ne sanjam o stvarima. Sanjam o željama koje mi samo On može ispuniti. Sanjam o Njegovoj nagradi, a bojim se da je neću zaslužiti. Gospodaru naš, pomozi nam da je zavrijedimo.

I, još jednom, molim te da razmisliš o ovim mojim skromnim riječima. Ništa osim njih ne mogu ponuditi. Ali, vjeruj mi, da je iskreno, vjeruj da je pomno napisano, dugo se vrteći po mojoj glavi. Znam da nije lahko, ali je moguće promijeniti sve to. Promijeniti sebe, svoj svijet, svoje snove. Kada te jednom ljepota novih, ljepših, snova obuzme, ni pomišljati nećeš da se vratiš tamo gdje si nekada bila.

S ljubavlju,
Tvoja sestra