Da mi je, barem na tren, da se pogledam tvojim očima,
Da vidim sve to što nisam,
Možda da vidim gdje griješim,
I da se promijenim, zbog tebe.

Da mi je da budem dostojna,
Sve te ljubavi kojom me obasipaš,
Neprestano. Da je da sam drukčija,
Bolja; spremnija da se suočim sa sobom.

A ponajviše, da mi je da ostanem baš takva,
Kakvom me vidiš, da ne izblijedim,
Iako ne zaslužujem to,
Da sam zauvijek tom ljubavlju poboljšana.

A kad bi na mahane gledali,
Bi li iko zaslužio biti voljen?
I baš je to čudo ljubavi,
Pomoću nje živiš, zbog nje si i stvoren…