Somerset
Leila Meacham

Pročitano: 18.8.2017.

Jako mi se svidjela i ova saga spisateljice Leile Meacham. Neki dijelovi su mi bili zbrzani, neki pak usporeni, no to nije pokvarilo ukupan dojam same knjige. I ova i knjiga Ruže su mi bile jako dobre, ali se sjećam da su Ruže ostavile bolji utisak na mene. Možda se to desilo jer nisam znala šta očekivati, a sada jesam.
Prateći Jessicino odrastanje, pratimo i generacije porodica koje se zasnivaju. Njenim umiranjem knjiga završava, a čitatelj zna da će tako i biti. Iako znamo šta će biti na kraju, neminovna smrt protagonista, svejednako nastavljamo čitati. Pod dojmom smo upoznavajući se sa novim naraštajima, njihovim izazovima i odlukama. Svjesni smo da sudbina uvijek umiješa svoje prste dok posmatramo kako se odluke likova u knjizi stapaju sa njenom odredbom.
Ovdje pronalazimo ljubav, prijateljstvo, radost, ali i mnoge žrtve, gubitke i razočaranja. Učimo, na zanimljiv način, o tadašnjem vremenu u Americi, 19. vijeku, kada je još vladalo robovlasništvo, a potom i njegovom ukidanju. Čitamo o novim otkrićima i shvatamo koliko danas sve uzimamo zdravo za gotovo. Koliko su samo ljudi morali da se trude oko dosta toga, dok mi danas tome ne pridajemo značaj.
Volim čitati kako su se tada odvijale stvari, a potom i mijenjale. Nova otkrića, promjena mode, ponašanja. Zanimljivo je koliko su stvari tada bile drukčije, a koliko su se, postepeno, promijenile i danas su ovakve kakve jesu. Zanimljivo je vidjeti, kroz fiktivne likove, sve te činjenice i učiti o njima. A ova priča nam sve to nudi i ja je od srca preporučujem.