Ono kad pročitaš knjigu i želiš da je zagrliš kao voljeno biće. Natjerati je da se, nekako, nastavi, da ne prestaje izmamljivati najljepše osjećaje u tebi.
I kad ti se dugo po mislima vrti nakon čitanja. I kad dobrota likova te čini da budeš bolji, nekako kao oni. I poželiš da sve to nikada ne prestane.

Kada sam po prvi put čula za ovu knjigu, sam njen naziv mi je nekako zvučao previše… sladunjavo. Mislila sam da je to još jedna od onih knjiga koje su mi vremenom dosadile – tipična ljubavna priča. Onda sam pročitala da se zapravo radi o tinejdžerima pa mi se još više nije dalo čitati jer sam pročitala dosta knjiga iz tog žanra, gdje su me neke baš razočarale, a toliko su bile hvaljene.
Tako sam i zaboravila na nju.
I onda je slučajno kupih. I pročitah opis.
Onda pročitah tako lijepe recenzije i tako fine preporuke, da napokon odlučih da ću joj ipak dati šansu.
I nisam se pokajala, baš, baš nikako.

Eleanor i Park je knjiga o dvoje tinejdžera koji su, po mišljenju njihovih vršnjaka, drugačiji. Samo zbog toga što se, nekako, ne uklapaju, a ponajviše njihovim fizičkim izgledom. Kad se Eleanor pojavi u školskom autobusu po prvi put, Park je svjestan da će se sada na nju okomiti umjesto na njega. Zna da moraju nahraniti svoje podle duše nekako, a Eleanor je upravo bila prilika za to.
Jedino slobodno mjesto je bilo kraj njega.
I tu sve počinje…

Dok se zaljubljuju jedno u drugo, otkrivaju i nove stvari o sebi. Ljubav čini da se ne boje onoga što jesu,. Sazrijevaju jedno uz drugo.
A u pozadini je jedna priča o nasilju. Možda će nam ona otkriti zašto je Eleanor takva kakva jeste.
Čak i pored te tužne priča, Eleanor je inteligentna, zabavna, drugačija od svega što je on ikada vidio.
A ona to isto misli za njega.

Kako se priča razvija, tako nam i brojna pitanja dolaze u glavu. Pitamo se, kako jedna žena može ostati sa nasilnim partnerom. Kakvo je opravdanje takvim ženama? Shvatimo koliko djeca iz takvih brakova, takvog okruženja, pate, a strahujemo od toga u šta će se ona, jednog dana, pretvoriti.
I zašto neka djeca u školi moraju imati neku metu za nasilje?
Iza takvog ponašanja postoji uzrok. A najčešće se taj uzrok krije u njihovim porodicama.
Ne, to nije opravdanje, ali nam možda pomogne da, donekle, shvatimo takvu djecu. A tek onda shvatimo koliki značaj porodica ima u jednom društvu. I koliko porodica odlučuje u šta ćemo se pretvoriti.

Eto, mislim da je očigledno koliko sam zavoljela ovu knjigu. Da, jedan od razloga je i ova posebna ljubavna priča. No, mnogo, mnogo više se krije u njenim stranicama.
Iako je kraj malo nedorečen, iako sam željela još objašnjenja, ne želim nastavak. Nije potreban. Neka ništa ne pokvari ovaj divni osjećaj.