Tebi, Gospodaru…
nisam potrebna,
sve dok sam dunjalukom ovim
obuzeta… očarana…

Ljepota Tvoja
utkana u svaki djelić
Tvoga stvaranja,
vidljiva je samo onima
čistih srca,
ali ipak toliko nesavršenih
da bi Tebe, Savršenog,
vidjeli…

Mi nismo ti,
koji Te gledaju,
uživaju u ljepoti Tvojoj,
samim tim što smo
dio dunjaluka…

Ah, daj, barem,
da, jednom kad odemo,
nam očistiš onaj crni dio srca
i dopustiš da,
bez polaganja računa,
Tebe sretnemo,
zauvijek gledamo
ljepotu koja dah oduzima.

Daj da Tebi ja,
tako sitna…
u mojim i tuđim očima,
budem dovoljno dobra
da me zauvijek oslobodiš.

Tebi, Gospodaru,
dok duša stihove ove tka,
znam da nisam potrebna,
ali svaki dah, svaki tren svjedoči
da slušaš
ovu dušu što
Te treba
više od ičega.