Ja osmijeh da pružim ne mogu
Kao ti,
O Muhammed.
Da mirna budem i da šutim, ne znam,
Poput tebe,
O Poslaniče.
S ljubavlju i smirenošću da gledam, ne umijem,
Kao što si ti,
O naš Resule.
Da se strpim i da čekam se ne usuđujem,
A ti jesi,
Voljeni Muhammede.
Tako bih voljela da mi kažeš,
Kako da sve to postignem,
Da si tu, Ya Resulallah.
Ja sama ponekad ne razumijem,
Pokaži mi kako da uspijem,
Ljubavlju me pouči.
Sa zahvalnošću tvoje riječi čitam,
Kada tebe ne mogu da pitam,
I znam da ćeš mi pomoći.
Sa nadom riječi tvoje slijedim,
Pokušavam tvoju ljubav da dijelim,
Sa drugima.
Shvaćam da, iako nisi tu sa nama,
Mi te volimo i slijedimo,
Jer si bio poseban.
Tvoj osmijeh mi blista pred očima,
Iako ga nikad nisam vidjela,
Jer si ga iskreno dijelio.