Odlazak na umru (1. dio)

Sjedoh da pišem o svemu, ne znajući hoću li pronaći način kako. Suze teku na sjećanja, koja, sa svakim danom, bivaju sve intenzivnija. Nadolaze neprestano i preplavljuju me emocijama koje se opisati ne mogu. Tijelo je od puta iscrpljeno. A duša… ona bi od ljepote da poleti, da uzleti Gospodaru svome, dok se ponovo nije uprljala, ovim dunjalukom.
Kakve su to lijepe pripreme za umru bile. Moja familija, moje prijateljice, ti lijepi gosti. Dočekivani su sa radošću. Dolazili da nas isprate, sa dovama Allahu da nam olakša taj daleki i predivni put. Do u detalje sam se raspitivala kako, šta, bojala se kako ću, obzirom da ne vidim, obavljati sve potrebno. Dovila Gospodaru da mi pomogne, znajući da hoće. On mi je pomagao cijeli život, pa kako da me zaboravi, a sebi me u goste pozvao. Subhanallah!
Koferi spremni. Od radosti jedva na par sati usnijem. Autobus iz Zenice do Sarajeva. Dok se vozimo, vodič uči dovu i tekbire. Već smo tada kao porodica. Ka istim mjestima idemo, sa istim ciljem. Da Ga obožavamo, da Ga za oprost molimo, za Njegov Džennet prostrani.
Dočekah i ja da ponovo u avion uđem. Uzleti on, a i moja duša od radosti poleti. Lice okupano suzama i osmijehom. Istanbul nas sa radošću dočekuje. Čak uspijevamo otići na čaj, obzirom da imamo vremena do idućeg leta, leta za Medinu. Upoznajemo dosta divnih ljudi. Sa jednim parom se najviše družimo. I njih nagovaramo da sa nama malo hodaju po Istanbulu. I mada ne uspijevamo daleko otići, ipak nam je lijepo.
Let za Medinu počinje dovom i tekbirima. Divan li je osjećaj čuti to u avionu. Pokušavam zaspati, ali ne mogu, stoga uzimam mobitel i bilježim svoje osjećaje. Do mene i muža sjedi jedan čovjek iz Bosne. Priča nam o svom boravku i studiju u Medini. Dosta toga saznajemo od njega. Kaže, iako je toliko vremena proveo tamo, opet mu je isti osjećaj u prsima. Kao da prvi put ide. Elhamdulillah.
Nakon leta i svih procedura, ulazimo u autobus koji će nas odvesti do hotela. Po ulasku u sobu, osjećam jaku iscrpljenost. Već je prilično kasno i imamo još malo vremena do sabah namaza. Imamo taman toliko vremena da se malo osvježimo, a zatim svi skupa se nalazimo u holu hotela i polazimo ka Poslanikovoj, s.a.v.s., džamiji.

2 komentara na “Odlazak na umru (1. dio)”

Odgovori na Dženana Poništi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *