Čuvarica sestre svoje – osvrt

Čuvarica sestre svoje
Jodi Picoult

Pročitano: 30.8.2016.

Koga treba spasiti, onoga ko umire ili onoga ko živi? To pitanje mi se vrzmalo po glavi dok sam čitala ovu knjigu.
Ispričana iz raznih perspektiva, ova knjiga govori o Kate, djevojčici koja ima leukemiju, i njenoj sestri Anni, koja je rođena u cilju da je spasi, ili barem odgodi dan kada će njeno srce prestati kucati. Anna nije ta od koje se traži pristanak na sve medicinske pothvate kojima je izložena, njeni roditelji misle da se to podrazumijeva.
Sve počinje onoga dana kada je potrebna transplatacija bubrega kako bi Kate preživjela, a Anna je jedina osoba čiji je bubreg kompatibilan za Katein slučaj. Niko ne može povjerovati kada trinaestogodišnja Anna podnese optužbu protiv bilo kakvih daljnjih medicinskih intervencija koje joj roditelji nameću. Morala se odreći dosta stvari zbog svoje sestre i osjeća da nikad nije bila u centru pažnje svojih roditelja zbog Kate.
Iako knjiga stavlja Kate u glavni fokus, doznajemo priče i ljudi koji je okružuju: njenih roditelja, Anne, njenog brata Jessea i drugih. Doznajemo kako bolest jednog člana obitelji utiče na ostale,kako ničiji život ne može biti normalan zbog toga i ići svojim tokom. Anna i Kate su tipične sestre, svađaju se kada jedna kopa po stvarima druge, rade tipične stvari koje sestre rade, ali su i najbolje prijateljice, najviše zbog toga što i ne stižu imati druge prijatelje zbog neočekivanih posjeta bolnici, Kate kao one koja se liječi, a Anne koja pomaže u tom liječenju.
Knjiga mi je bila dobra, ali mi je kraj nekako zbrzan. Sve se odjednom desilo i sve mi je nekako nategnuto, iako nam sam taj kraj šalje jaku poruku. Kao što obično knjige ovakvog tipa rade, i ova će na vas ostaviti jak dojam, jer bolest i smrt nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Jednostavno, zapitate se o svom životu, o ljudima do kojih vam je stalo. Zapitate se, jeste li posvetili dovoljno pažnje onima koje volite. Nikada ne znate kada će neko otići. Ne znate ni kada ćete sami postati prah. Ovakve knjige nas podsjete na prolaznost, na neizbježno suočavanje sa činjenicom da u bilo kojem trenutku može doći kraj.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *